HRVATSKO KRALJEVSKO VIJEĆE CONSILIUM REGIUM CROATICUM
POJMOVNIK PLEMIĆKIH NASLOVA
Plemićki naslovi i hijerarhija:
Kralj (lat. Rex)
Način obraćanja; vaše veličanstvo (Nj.K.V. - njegovo/njezino kraljevsko veličanstvo)
Označava najviši vladarski naslov u Hrvatskoj, porijeklo vuče od slavenskog prevođenja imena Karla I. Velikog iz loze Karolinga (Carolus Magnus), naslov je istoznačnica s latinskim rex (u početku i rege). Prvi hrvatski kralj bio je Tomislav iz loze Trpimirovića (v. 925.-928?), dok posljednji hrvatski kralj po Zvonimirovu (starom hrvatskom) nasljednom pravu bio je blaženi kralj Karlo IV. Habsburško-Lotarinški (vladao 1916.-1918.). Općenito posljednji vladar koji je nosio naslov kralja Hrvatske bio je Aimone Tomislav II. Savoy-Aosta (vladao 1941.-1943.).
Kraljević (lat. Princeps/Rex Hereditarium)
Način obraćanja; vaša visosti (Nj.K.V. - njegova/njezina kraljevska visost)
Najčešće predstavlja sina vladajućeg kralja ili prijestolonasljednika kraljevine. U prijevodima često se koristi naslov lat. princeps i nešto rjeđe rex hereditarium. U našoj povijesti označava ovisno o lozi i vremenu sina prijestolonasljednika ili djecu-potomke kralja.
Ban (lat. Banus/Vice Rex/Banus hereditarium)
Način obraćanja; vaša visosti (Nj.B.V. - njegova banska visost)
Jedan od najstarijih naslova i funkcija u hrvatskoj prošlosti, koji (ovisno o razdoblju) označuje osobu koja vlada najčešće državnim područjem ili cijelom kraljevinom u ime kralja. Među najstarijim zabilježenim hrvatskim banovima bio jest ban Pribina. Posljednji ban Kr. Hrvatske bio je Antun pl. Mihalović, dok posljednja osoba koja je nosila dužnost bana bio je ban Ivan Šubašić (1939.-1941./1943.). Uz funkciju jedino u slučaju velikaške loze Šubića, naslov bana ujedno postaje i plemićkim nasljednim naslovom podijeljenim Pavlu I. Šubiću Bribirskom.
Veliki Knez (lat. Magnus Princeps/Dux)
Način obraćanja; vaša visosti (Nj.Kn.V. - njegova kneževska visost)
Naslov jedinstven za slavensko kulturno-jezično područje, označava naslov viši od onog kneževskog, ispod onog kraljevskog. Latinska inačica ovisno o prijevodu bila je magnus princeps ili magnus dux, dok njemački prijevod naslova glasi Großfürst. U Hrvatskoj najčešće zabilježena uporaba tog naslova bila je u Poljičkoj kneževini (13.-19.st.) gdje se birao na izvjesno vrijeme među visokim plemstvom, kasnije i nižim.
Knez (lat. Princeps/Dux)
Način obraćanja; vaša visosti (Nj. Kn.V. - njegova/njezina kneževska visost)
Plemićki i vladarski naslov slavenskog porijekla koji predstavlja jedan od najranijih hrvatskih vladarskih naslova, korišten za oznaku vladara na prostoru Pradomovine (Bijela Hrvatska), kao i kasnijih dviju središnjih kneževina Primorske i Panonske, te Neretvanske, koje prije 925. tvore glavne državne sastavnice u Hrvata. Naslov često označava i visoko plemstvo koje je tvorilo aristokratsku vladajuću elitu. U Hrvatskoj često predstavlja pripadnike izvornih hrvatskih loza/plemena, vladarske i nasljedne loze Poljičke kneževine i Dubrovnika. Ovisno o prijevodu i ulozi naslov se na latinski prevodi sa princeps ili dux, dok na njemačkom Fürst. Danas u Hrvatskoj postoji na desetke plemićkih loza i obitelji koje nose taj naslov.
Nadvojvoda (lat. Archidux)
Način obraćanja; vaša visosti (Nj.Nv.V. - njegova/njezina nadvojvodska visost)
Naslov koji je najčešće vezan uz hrvatsku kraljevsku lozu Habsburga, čiji pripadnici tradicionalno nose taj naslov. Kod nas je prihvaćen od 1527. dolaskom i izborom te loze za kraljevsku i time prihvatom u hrvatsko plemstvo. Latinska istoznačnica je archidux.
Vojvoda (lat. Dux)
Način obraćanja; vaša uzoritosti (Nj.V.U. - njegova/njezina vojvodska uzoritost)
Plemićki naslov često poistovjećen s onim latinskog dux, engleskog duke i njemačkog herzog. U našoj povijesti naslov su nosili najčešće pripadnici vladarske loze i velikaši koji su također posjedovali i teritorij. Za naslov vojvode često se koristi i inačica herceg od njemačkog herzog. Uz plemićki naslov često se koristi i kao vojni čin, koji označuje zapovjednika vojne jedinice. Jedan od najpoznatijih hrvatskih vojvoda bio je Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Uobičajen način obraćanja za pripadnike vladarskih i kraljevskih loza je ''vaša visosti'', dok za ostale nositelje tog naslova ''vaša uzoritosti''.
Markiz (lat. Comes Terminalis)
Način obraćanja; vaša uzoritosti (Nj.U. - njegova/njezina uzoritost)
Kasnije nastali naslov, istoznačnica s njemačkim naslovom markgrofa. Označava kneževsko-grofovski naslov sa širom vojno-teritorijalnom upravom. Najpoznatiji nositelj tog naslova u Hrvatskoj bio je Fran Krsto Frankapan.
Župan (lat. Iupanus/Comes)
Način obraćanja; vaša uzoritosti (Nj.U. - njegova/njezina uzoritost)
Jedinstven plemićki i upravni naslov u Hrvatskoj. Označava osobu koja upravlja županijom, nekoć je predstavljao plemićki naslov u početku prevođen na lat. iupanus, kasnije comes. Uporabom naslova kneza (Comes), prestaje se koristi kao plemićki naslov. Danas u Hrvatskoj i BiH predstavlja izabranog političkog dužnosnika koji upravlja lokalno-regionalnom upravnom jedinicom zvanom Županija.
Knez (lat. Comes)
Način obraćanja; vaša uzoritosti (Nj.U. - njegova/njezina uzoritost)
Jedan od starijih plemićkih naslova u Hrvatskoj, za razliku od plemićkog naslova župana u srednjem vijeku nije nužno uz sebe morao imati teritorijalnu upravu. Predstavlja istoznačnicu sa srodnim naslovima grofa i contea, no zbog česte dodijele i nošenja u starijim plemićkim obiteljima i rodovima predstavlja stariji i time značajniji oblik latinskog naslova comes.
Grof (lat. Comes)
Način obraćanja; vaše dostojanstvo (Nj.D. - njegovo/njezino dostojanstvo)
Naslov preuzet od njemačkog graf koji dolazi u Hrvatsku s ustoličenjem Habsburga na hrvatsko prijestolje. Označava istoznačnicu s latinskim naslovom comes. Dodjeljivan u kasnijem razdoblju pojedincima i obiteljima koje su ponajprije u Hrvatskoj i Slavoniji predstavljale politički, vojno i gospodarski moćne pojedince i rodove, većinom primane u krug hrvatskih i ugarskih velikaša. Zbog čega je naslov vezan uz velikaši status i time značajniji od srodnih naslova kneza (comes), contea i vikonta.
Conte (lat. Comes/Comes Venetia)
Način obraćanja; vaše dostojanstvo (Nj.D. - njegovo/njezino dostojanstvo)
Naslov korišten na prostorima pod mletačkom vlasti, puni naziv naslova glasio je mletački conte (tal. conte veneto). Dodjeljivan je kao potvrda ranijem plemstvu (ponajprije kneževima) kako bi se naglasio njihov značaj, kao i novim pojedincima i obiteljima u znak zasluge. Dolaskom Dalmacije i Istre pod Habsburšku vlast, pojedinim obiteljima naslov je priznat i od strane Habsburga, no premda bio istoznačnica s latinskim comes, tj. hrv. knez ili grof, nikada nije imao isti uteg ili rang značenja, te ostaje u ovom obliku, gledan kao niži naslovom od svojih istoznačnica.
Vikont (lat. Vicecomes)
Način obraćanja; vaše dostojanstvo (Nj.D. - njegovo/njezino dostojanstvo)
Plemićki naslov rjeđe korišten na prostoru Hrvatske, izuzetak Dalmacije i Istre, tj. prostora pod utjecajem Mletaka i Ugarske. Označava naslov iznad onoga baruna (lat. baro) i ispod onoga kneza ili grofa (lat. comes).
Barun (lat. Baro/Baron)
Način obraćanja; vaše gospodstvo
Niži plemićki naslov, uz sebe nosi i njemački pridjev freiherr (slobodni gospodar) koji je često smatran i zasebnim istoznačnim naslovom. Nakon oznake plemenitosti prvi je naslov u plemićkoj hijerarhiji.
Plemenit (lat. Nobilis)
Način obraćanja; vaše gospodstvo
Oznaka često dodjeljivana kao skraćenica ''pl.'', osim oznake plemićkog porijekla i statusa osobe, predstavlja i niži naslov u plemićkoj hijerarhiji za osobe, obitelji i rodove koji nose plemstvo, no ne i zaseban naslov. Na hrvatskom ozemlju pod različitim kulturno-jezičnim utjecajima, te vrstama vlasti često su korišteni i skraćeni nazivi na drugim jezicima kao što su njemački ''von'' i talijanski ''di'' ili latinski ''de''.
Nasljedni vitez (lat. Eques hereditarium)
Način obraćanja; gospodine
Naslov istog značenja i uloge kao i onaj viteza, samo s pravom prenošenja na nasljednika-potomka.
Vitez (lat. Eques/Equites)
Način obraćanja; gospodine
Osobni naslov nastao u srednjem vijeku, kada profesionalni vojnici stvaraju zasebni stalež. Makar se ne može smatrati plemićkim naslovom, kroz stoljeća prerasta u počasni naslov dodjeljivan u znak zahvalnosti. Razvojem različitih viteških bratstava iz kojih će se stvoriti i prvi viteški redovi kao preteča današnjim redovima-odlikovanjima pojam naslova viteza ima jednu počasnu svrhu, koja obavezuje pojedinca da svojim radom i ponašanjem upotpunjuje viteški i plemićki kod (noblesse oblige). Tradicija dodjele tog počasnog naslova u našoj povijesti bila je prisutna sve do kraja drugog svjetskog rata, kada praksa u državnoj uporabi potpuno nestaje, danas ga dodjeljuju različite udruge, redovi i bratstva.
