Starigradsko polje - Odjel za povijesne i kulturne starine HKRV-a

Iako udruga Hrvatsko kraljevsko vijeće ima redovnu ljetnu stanku od 1. srpnja do 5. rujna, to nije zaustavilo naš Odjel za povijesne i kulturne starine da iskoristi ljetne dane za aktivnosti temeljene na zaštiti i očuvanju kulturne baštine otoka Hvara. Koncentrirali smo se na prostor Starigradskog polja i Staroga Grada, oboje pod UNESCO-vom zaštitom.

Odabrani lokaliteti, njih 30-ak, nalaze se na prostoru dvije općine – Stari Grad i Jelsa, a koje se protežu središtem otoka Hvara. Taj prostor predstavlja neizmjernu povijesnu i kulturnu važnost s lokalitetima od neolitika sve do XX. stoljeća, od čega prednjači prostor grko-rimskog grada Pharosa (Pharije) i okolnog polja Hore (Agera) koji je stavljen pod UNESCO-vu kategoriju II., III. i V. zaštite, kroz izravnu zonu i tampon zonu.

Zemljovid s izravnom (crvena) i tampon (plava) zonom pod zaštitom UNESCO-a 

Voditelj projekta HKRV-a je Marija Matijašević, magistra povijesti umjetnosti, koja je diplomirala na modulu Konzervatorstva s temom Prenamjena povijesnih građevina u turističke svrhe na otoku Hvaru, pod mentorstvom dr. sc. Franka Ćorića, što se pokazalo izrazito korisnim zbog poznavanja lokaliteta, njihove obnove, mjera zaštite i ostalih potrebnih parametara na terenskom radu. Cilj projekta kojeg vodi Odjel za povijesne i kulturne starine HKRV-a, pregled je i procjena stanja pojedinih lokaliteta unutar uže i šire zone zaštite, utjecaj gospodarstva, turizma i ostalih faktora na same lokalitete i njihovu daljnju zaštitu. U projektu sudjelovalo je nekoliko stručnih članova i volontera HKRV-a. Pripreme su trajale tijekom srpnja, dok se izlazak na teren i obrada podataka odvijala tijekom kolovoza 2021.

Odabrane su četiri veće cjeline s pridodanim lokalitetima, podijeljene tematski na prostor Staroga Grada, Starigradskog polja, rimskih ladanjskih ljetnikovaca i obrambenog niza od tri kule s kiklopskim zidinama.

Stari Grad

Samo naselje vezano je direktno uz grčku kolonizaciju istočne obale Jadrana u vrijeme IV. st. pr. Kr. Pisanih dokaza o Starom Gradu koji nastaje kao Faros ili Pharos (latinski Pharia) ima pregršt – od arheoloških nalaza do povijesnih izvora. Među njima je i povjesničar i kroničar Diodor Sicilski, koji u I. st. pr. Kr. piše o osnutku grčke kolonije. Ono što je možda najvažnije arheološki su izvori. Među njima su različite tabele i kameni ulomci koji spominju kolonizaciju, kao i sam sustav vlasti i sukobe s lokalnim stanovništvom koje zatiču (Jadasinima). Jedan takav izvor je i Hvarska (Farska) psefizma koja se nalazi u ulomcima. Datira iz III. st. pr. Kr. i daje nam određen uvid u parcelizaciju i izgradnju društvenog sustava antičkog Farosa. Može se pretpostaviti da je postojao određen mir i suživot lokalnog stanovništva i naseljenika. Kasnije dolazi do većih oružanih sukoba gdje lokalno stanovništvo poziva Ilire s kopna, a koji bivaju poraženi u nekoliko bitaka, među kojima valja napomenuti i obližnju s namjesnikom Lisosa koji je porazio nekoliko tisuća Ilira, od čega ih dio potopi u brodovima, a druge zarobi. Najviše izvora imamo iz doba rimske vlasti, dolaskom reforme i prenamjenama gradskog prostora i izgradnjom novih civilnih zgrada koje su uključivale hramove i gradska zdanja poput gradskih vila (villa urbana). Sam prostor Staroga Grada zadržao je ocrtan izvorni tlocrt hipodamus, karakterističan za grčko planiranje gradova, te rimski tlocrt s naznačenim cardom i decumanusom. U očuvanju i prezentaciji, veliki dijelovi Farosa iskopani su i otvoreni kroz arheološki park, dok se ostaci nalaze u temeljima današnjih zdanja. Među njima najzanimljiviji su mozaici iz ondašnjih vila, kao i ostaci bedema u stilu kiklopskih zidina. Čitav prostor Staroga Grada pod koji pripadaju ostaci Farosa izravno je pod zonom zaštite, Z-3827. Najveće devastacije vidljive su zbog dva razloga. Prvi je turističko-gospodarska djelatnost. Drugi je stambena, gdje dolazi do omanjih adaptacija koje narušavaju stroge odredbe zaštite. Velik problem predstavljaju i prijašnje adaptacije i neprimjerene interpolacije s korištenjem betona, najviše u razdoblju od 1960-ih do 1990-ih. Nedavna veća devastacija je u izgradnji hotela i apartmana na samom prostoru direktne zaštite i tampon zone Starog Grada. Od navedenog, najbolje je postavljeno područje arheološke zone koja je očuvana i primjereno zaštićena, te kao takva prezentirana posjetiteljima.

Starigradsko polje

Starigradsko polje u širem smislu obuhvaća nizinu omeđenu mjestima Stari Grad, Vrboska, te uzvisinom s južne strane i naseljima Dol i Vrbanj. U užem smislu označava strogo parcelizirano polje između današnjeg Staroga Grada i Vrboske. Stari naziv za Starigradsko polje je Hora (grč. ΧΩΡΑ) također na latinskom Ager što označava prostor ponajprije poljoprivrednog-gospodarskog dobra kojim upravlja grčki polis. Najstariji zapis o spomenicima iz antike nalazi se u Hvarskom statutu iz 1331. u kojem se opisuje polje, tada zvano polje sv. Stjepana (Campus Sancti Stephan). Samo polje formira se kroz niz parcelizacija od kojih je sačuvano njih 72 na otprilike 1376 ha i nastaje u razdoblju IV. i III. st. pr. Kr. s valjanim kutnikom tj. omfalosom (pupak). Time se smatra najočuvanijom grčkom parcelizacijom prostora na Mediteranu i ulazi pod zaštitu UNESCO-a, kategorija II., III. i V., u registru kulturnih dobara pod oznakom Z-3827, kulturni krajolik Starigradsko polje.

Ostaci izvorne parcelizacije Hore (Agera) izv. JUAZU-SG

Tijekom pregleda lokaliteta na području Agera, zamijećen je značajan broj novijih intervencija i adaptacija u polju. Ponajprije se radi o betonizaciji postojećih ili izgradnji novih suhozida neprimjerenim materijalima i tehnikama. Često se može primijetiti upotreba teške mehanizacije u Ageru u korist građevinskih ili poljoprivrednih zahvata kao što je krčenje polja. Najveća devastacija je izgradnja uzletišta koji postoji već desetljećima. Srećom, njegovo širenje je lokalizirano i ograničeno. Pod veće devastacije spadaju i izgradnje, adaptacije i interpolacije objekata, bilo novih ili pak nadogradnja postojećih, što je uzrokovano direktnim povećanjem turističke djelatnosti na samom širem prostoru lokaliteta, te time i otvaranja i proširenja restorana i kafića, često pod oznakama OPG-a na lokalitetima pod zaštitom.

Primjeri betonizacije suhozida i neprimjerna gradnja unutar Agera

Među ostale lokalitete Starigradskog polja ubrajamo Dračevicu, prirodni i arheološki lokalitet. Mjere zaštite Z-3827, kulturni krajolik Starigradsko polje, zaštićeno kulturno dobro, UNESCO-va zona zaštite kriterij 235 br. 1240. Lokalitet predstavlja šire prirodno dobro s površinskim izvorom vode, ljeti smanjenog volumena, ali nepresušan i vidljivih ostataka prirodnih kamenih stijena. Između ostalog, mjesto je i bogate prirodne bioraznolikosti i ornitološko središte. Na ovom neolitičkom nalazištu, izuzevši veliko prirodno kamenje, nisu vidljivi drugi ostaci na površini. Zadnja istraživanja provedena su 2011. godine.

Površinsko izvorište vode i neolitički lokalitet

Naš volonter kraj najočuvanijeg trima u Ageru

Antičke villae rusticae

Za razliku od villa urbana koje predstavlja vilu unutar urbane tj. gradske cijeline, villa rustica odnosi se na ladanjsko zdanje u antičkom rimu često građena u sklopu latifundija (velikih zemljišnih posjeda). Ono što čini zanimljivo sklop od tri antičke vile unutar ili neposredno uz samo polje Agera, korištenje je prostora. Naime, ovo je jedan od rijetkih primjera gdje vila nije uništila postojeću parcelizaciju izgradnjom latifundije, već koristi postojeću parcelizaciju i suodnos između vlasnika zemljišta. Dvije vile sagrađene su u prostoru Agera, dok se treća nalazi uz njegov jugozapadni kraj.

Ulazeći preko istočne vrbovačke strane u Ager, prvo dolazimo do lokaliteta Mirje - villa rustica. Sam tipološki naziv vile daje nam na znanje da se radi o starorimskom stambenom i gospodarskom kompleksu izvan grada (suprotno od ville urbane). Ona je dio zaštićene kulturne cjeline Z-3827 kulturni krajolik Starigradsko polje. Unutar UNESCO-ve zaštite je od 2008. godine. Vila nastaje za vrijeme I. stoljeća nadalje, odnosno razvija se do razdoblja kasne antike nakon čega je napuštena. Nakon terenskog posjeta u ljeto 2021. godine, dalo bi se zaključiti da pristup lokalitetu nije primjereno održavan. Lokalitet se sastoji od nekoliko faza gradnji, od čega su najviše vidljivi temelji na kojima su građeni gomile i suhozidi. Najočuvaniji dio je na sjevernoj strani – kasnoantički zid visine 4,5 metara. Do njega su ostaci temelja domusa gdje su pronađeni mozaici. Zid je rekonstruiran uz korištenje neprimjerenih materijala kao što su betonski potpornji, betonska sanacija vezivanja zida i korištenje željezne armature koje se mogu vidjeti u rupama u zidu namijenjene nošenju greda za podnu konstrukciju. Lokalitet ima i vidljivu dvojezičnu prezentacijsku ploču na hrvatskom i engleskom jeziku. U prvotnom čišćenju i rekonstrukciji, napravljeni su putevi i metalne konstrukcije u obliku mostića preko jarka. Veličina lokaliteta je neodržavana i teško mu se pristupa. Vidljivo je i smeće ostavljeno od strane turista.

Unutar same faroske Hore (Agera), između mjesta Vrbanj i Stari Grad nalazi se druga villa rustica –Carevac. Sačuvani su njezini temelji zidova s kontraforima. U ranijim istraživanjima pronađeni su ostaci mozaika i različitih kamenih natpisa. Vrijedan spomena natpis je sa spomenom Villicusa, nadzornika robova na rimskom poljoprivrednom posjedu. Lokalitet se nalazi u i oko sadašnjeg privatnog vinograda zbog čega joj je pristup ograničen te je bez adekvatne prezentacije i obilježja. Zbog korištenja lokaliteta u poljoprivredne svrhe postepeno se zapušta dio ostataka temelja i zidova koji se nalaze u vinogradu, dok ga drugi ograđuje i zarasta u šikaru.

Ostaci temelja vile s vidljivim kontraforom 

Posljednja i najočuvanija od tri rimske vile nalazi se na lokalitetu Kupinovik - villa rustica, klasično i očuvano ladanjsko-gospodarsko zdanje čije izgradnja seže u I. st. pr. Kr. ili početak I. st. po. Kr. s jasnim nadogradnjama u kasnijim stoljećima sve do razdoblja kasne antike. Vila se nalazi na jugozapadnom dijelu Agera, blizu današnjeg mjesta Dol. Sam lokalitet je sačuvao temelje, kao i inventar korišten za preradu maslinova ulja. Zanimljivo je korištenje kamenih kola, sustava prenošenja kinetičke energije tj. mehanizama za pokretanje kotača i drobilica za preradu stupova tijeska, sustavi kanala za ulje itd. Lokalitet je bogat ostacima ukrasnog invenatra kao što su stupovi, arhitravi i popločenja. Važno je spomenuti arhitrav (gredu) s natpisom koji spominje Gaja Kornificija Kara, vijećnika Pharije (Pharosa). Upravo nam natpis govori da se radilo o sekundarnoj upotrebi, te da je prvotna sigurno bila u sklopu javnog zdanja kao što su hram ili forum. Vila je izrazito dobro očuvana i prezentirana s tekstom na dva jezika. Najveći problem predstavljaju poljoprivredno-gospodarske aktivnosti kraj lokaliteta koje uništavaju ambijentalnu cjelinu lokaliteta. Drugi veći problem predstavlja raslinje koje zarasta oko lokaliteta i stabla koja uništavaju ostatke zidova i temelja. Treći problem manjak je nadzora i adekvatnih odlagališta smeća, što dovodi do većeg broja neprimjereno odložene plastike i smeća na lokalitetu.

Grčke kule

Tri četverokutne kule koje se nalaze na prilazima Starigradskom polju čine jedinstvenu obrambenu cjelinu s ciljem nadzora polja i prilaznih puteva. Tri lokaliteta građena su u IV. st. pr. Kr. u grčkom stilu kiklopskih zidina identične bedemu u Pharosu. Lokaliteti su Tor, Maslinovik i Purkin kuk, od čega je najočuvaniji prvospomenuti lokalitet Tor. Važnost tih kula, uz bedeme Farosa, govore nam o dolasku stila gradnje kiklopskih zidina na Jadran koji će se postepeno proširiti i na kopneni dio . Takav primjer možemo vidjeti i u Daorsonu jedno stoljeće kasnije.

Tor, četverokutna kula zidana u stilu kiklopskih zidina bez veziva, datira u IV. st. pr. Kr. u vrijeme izgradnje i naseljenja Pharosa. Prethodno se nije sa sigurnošću znala njezina točna datacija i pripisivala se razdoblju V. i III. stoljeća pr. Kr. No, zahvaljujući arheološkim nalazima keramike i kovanica na drugim identičnim lokacijama, kao i stilskoj analizi koja pokazuje identičan stil gradnje na sve tri lokacije grčkih kula i bedema Pharosa, napokon možemo zaključiti njenu dataciju. Lokalitet se sastoji od grčke kule i do nje ilirske gradine o kojoj postoje dvije teorije. Jedna govori da je starija, a druga da je mlađa od same kule. Tor simbolizira jedinstveno očuvan grko-ilirski lokalitet koji je u međusobnom odnosu s fortifikacijskom strukturom blizu Staroga Grada (Ager/Hora). Služio je za širi nadzor jelšanske i vrbovačke uvale. Osim kao pojedinačno zaštićeno arheološko kulturno dobro (Z-7416), nalazi se i u „tampon zoni“ proširene zaštite UNESCO-va područja Starigradskog polja. Značajnije mjere rekonstrukcije kule izvršene su tijekom kasnog XIX. stoljeća i početkom XX. u vrijeme načelnika Nike viteza pl. Dubokovića kada se rekonstruira urušeni zid. Problem turističke valorizacije Tora, kao točke koja bi zaokružila cjelinu stare jelšanske jezgre, dolazi prekidom rute preko crkve Gospe od Zdravlja zbog izgradnje nove obilaznice Jelsa-Poljica. Put prema nalazištu jednim je dijelom kroz blagi uspon, a zatim se nastavlja kroz strmoviti put. Također, zbog pristupa Toru dio je gradine devastiran kako bi se napravio pješački put. Pristup samoj kuli ograničen je zbog nedostataka pristupnih ljestva. Srećom, kula je u dobrom stanju i održavana. Ilirska gradina do kule je u lošijem stanju, a gomila je vandalizirana od strane posjetitelja. Koriste se kameni blokovi za gradnju malih spomenika nalik "tumula". Ministarsvo kulture trebalo je 2020. godine započeti s istraživanjima, ali sredstva su prebačena za nadolazeći period. Također, treba spomenuti i lokalitet na drugoj strani padine - Gradina/Galešnik iz kasnijeg povijesnog razdoblja.

Grčka kula Tor s obližnjom ilirskom gomilom

Maslinovik, ova četverokutna grčka kula iz IV. st. pr. Kr. smjestila se sjeverozapadno od kule Tor i sjeveroistočno od Starigradskog polja. Vjerojatno je imala istu namjenu kao i potonja, koristeći dimne signale za upozorenje od morske ugroze. Tijekom arheoloških istraživanja, pronađena je grčka keramika iz IV. stoljeća pr. Kr. Uz južnu stranu kule nalazilo se sekundarno poljsko naselje koje je služilo kao al-dom stanovništva. Tijekom njegove izgrade, korišteni su kameni blokovi s kule. Kula je djelomično rekonstruirana te je u nekim dijelovima nešto manja od 2 metra visine. Oko kule i obližnjim građevinama (kuće, pojete i torovi) još uvijek pronalazimo kamene blokove koji predstavljaju daljnju mogućnost za rekonstrukciju.

Volonteri, obrada podataka i projekt

Nakon završenog terenskog rada prikupljanja podataka i fotodokumentacije, slijedi složena obrada i slaganje evidencijskih papira i elaborata o zatečenom stanju na lokalitetima, koji se potom šalju na adrese Ministarstva kulture, Javne Ustanove Agencije za upravljanje Starogradskim poljem, te općinama Stari Grad i Jelsa.

Uz terenski rad u pripremnom je dijelu veći dio srpnja bio posvećen povijesnim izvorima za sve lokalitete koji su obuhvaćeni projektom, njih 30-ak gdje su zabilježene sve devastacije unutar zadnjih nekoliko godina. Zbog toga smo pitali voditeljicu projekta Mariju Matijašević da nam kaže svoje mišljenje o tome što predstavlja najveći problem za Ager i je li UNESCO-va zaštita dobra ili loša po sam lokalitet kroz pojavu turizma:

UNESCO-va zaštita dobra je u teoriji, ali primjena u praksi pokazuje manjkavost. Iako bi trebala osigurati kategoriju zaštite, ona povećava turističku prisutnost i djelatnost na samim lokalitetima što dovodi do znatno većeg opusa devastacije. Zbog isplativosti turističke djelatnosti u takvim zonama zaštite dolazi do izgradnje ili proširenja objekata koji uništavaju lokalitete. U konačnici, UNESCO nije autoritet lokalnom stanovništvu, barem ne većini, već pogled ka iskorištavanju datih dobara u komercijalne svrhe bez prevelikog obzira na samo kulturnu baštinu koja nije privatno vlasništvo već dobro svih nas i u ovom slučaju čitavog svijeta.

Pitali smo i čelnika udruge Hrvatsko kraljevsko vijeće Antu Brešića pl. Mikulića, inače doktoranda na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, što misli o ovakvim aktivnostima i koliko su korisne za lokalnu zajednicu?

Glavni cilj ovakvih projekta nije samo korist lokalnoj zajednici već svima nama. Kulturna baština, iako može imati svoj lokalni pa tako i regionalni segment, tvorac je našeg sveukupnog identiteta kakvog imamo kao narod i kakvog smo naslijedili od naših predaka. Ovakvi projekti jedna su vrsta mosta suradnje lokalne zajednice i struke mimo često ograničenih sustava vlasti, što se pokazalo izrazito korisnim u ranijim projektima HKRV-a koje smo imali kroz direktan rad na potresom pogođenom prostoru Banovine i Zagreba. Vjerujem da će ovakvih projekata biti sve više, barem s naše strane koliko nam sredstva i naša vlastita volja omogućuju. Također, nadam se da će se proširiti i na ostatak naše domovine koja je bogata ne samo ljudima i prirodnim bogatstvom, već i onim kulturnim koje je važno očuvati za buduća pokoljenja.

U samom projektu sudjelovala je nekolicina volontera i stručnjaka mahom povjesničara umjetnosti i arheologa, te lokalnih mještana čime je ovaj projekt pokazao se kao svijetla budućnost suradnje lokalne zajednice sa strukom oko cilja očuvanja kulturne baštine.

Uspon na jedan od lokaliteta

Projekt je rađen isključivo na volonterskoj bazi s odrađenih 62 radnih dana s radom od 8 - 10 punih radnih sati po danu, od čega 31 dan je proveden na terenskom radu, dok ostali na pripremi i obradi podataka, te pisanju elaborata. Čitavo financiranje izveli su volonteri i udruga Hrvatsko kraljevsko vijeće. Ono što je možda najzanimljivije za širu javnost, složenost je jednog ovakvog projekta koji bi koštao 100,000 - 150,000 kn bez troškova opreme, sam projekt u cijelosti hrvatske i europske porezne obveznike nije koštao niti jednu kunu, tj. euro! Svi rezultati dostupni su lokalnoj zajednici potpuno besplatno.

Hrvatsko kraljevsko vijeće

2021.

Postanite mecena i podržite rad Hrvatskog kraljevskog vijeća, donacije možete uplatiti na:

Ime primatelja: Hrvatsko kraljevsko vijeće

IBAN: HR81 2340 0091 1110 8158 5

SWIFT: PBZGHR2X

Banka: Privredna banka Zagreb

Opis: Donacija