U anketnom pitanju koje je glasilo U slučaju preustroja vlasti u Hrvatskoj, koju vrstu vlasti bi više podržali? Od 1759 ispitanika, 1027 (58,4%) dalo je glas Republici, dok 732 (41,6%) izabralo je Kraljevinu.
Anketa je bila otvorenog tipa i objavljena na mreži, kako bi se potakla nepristranost podijeljena je u više od tridesetak grupa unutar društvenih mreža. Same grupe bile su različitog profila od klasičnog političkog desno-centar-lijevog svjetonazora, sve do različitih regionalnih pripadnosti i naznaka. Samo trajanje ankete iznosilo je 32 dana, dok broj ispitanika koji je pristupio anketi iznosio je 1759 osoba. Pitanje je bilo oblikovano u obliku promjene samog Ustava, dok ponuđeni odgovori nudili su Republiku Hrvatsku (parlamentarnu i ustavnu republiku) i Kraljevinu Hrvatsku (parlamentarnu i ustavnu monarhiju).
Platforma za objavu i održavanje ankete bio je poll-maker, što je omogućilo lakoću pristupa samoj anketi, te jednostavnom oblikovanju pitanja, kao i prikupljanju informacija o samoj anketi. Cijela anketna platforma dostupna je u ovoj poveznici:
https://www.poll-maker.com/poll2196647x79da467A-63?fbclid=IwAR0SAGSZ5wTC1rtEOjnqY-8vParuEd0_fHiS9R-Q_aTU1mDz3zNl37xM8yo
Analiza ankete:
Jedna od prvih anketa koja se u Hrvatskoj bavi ovim pitanjem, dala nam je zanimljiv uvid u razvoj hrvatskog društva. Ako uzmemo i obzir da se radi o anketi u kojoj sudjeluju osobe s pristupom mreži, te uračunamo i osobe koje ne koriste mrežu ili društvene platforme. Sveukupna i stvarna potpora bi iznosila 30-40%. Tolika potpora ustavnoj i parlamentarnoj monarhiji, može se gledati kroz nekoliko osnovnih segmenata koji prate naše društvo i državu.
Povijest i tradicija
Prva je vezana uz povijest i tradiciju, kako Hrvati i hrvatsko društvo pripada jednom povijesnom krugu i tradicionalnom narodu i društvu, svakako je razumljiva takva potpora monarhiji. Hrvatska kroz svoju čitavu povijest od nastanka sve do sredine 20.st. je bila monarhija. Posebice kao Kraljevina Hrvatska od 925. do 1918. (od kralja Tomislava I. do blaženog kralja Karla IV.) Hrvati prvi puta postaju dijelom republičkog sustava tek 1945. Upravo taj sustav jedne totalitarne republike, osim povijesne stvara i ideološku odbojnost prema Hrvatima, posebice imajući na umu da današnja RH je temeljena upravo na tim socijalističkim republičkim osnovama (ZAVNOH i SRH). S toga je jasno zašto Hrvati, koji povijesno svoju državnost vežu uz Kraljevinu Hrvatsku, njene kraljeve i banove, ipak prema njoj pokazuju toliku privrženost. Moramo uzeti i u obzir da su Hrvati većinski katolici i tradicionalni narod i društvo, vjerski aspekt katolicizma vezan je blisko uz monarhiju, koja se smatra idealnim sustavom po Svetom pismu. Prilog tome ide i činjenica da je sama Sveta Stolica i Vatikan monarhija.
Korupcija i razočaranje
Republike zbog svog sustava su izrazito koruptivne naravi, po popisima spadaju među najkorumpiranije sustave na svijetu. Iako nisu sve takve naravi, većina svakako jest. U pogledu Hrvatske kada se uzima u obzir da u parlamentarnom sustavu, uloga predsjednika, jest on simbola bez većih ovlasti, koji u konačnici košta više od onog vladara, a svakako doprinosi manje. Za razliku od vladara koji je odgajan za tu funkciju, te je uistinu nepristrana osoba. Predsjednik dolazi na vlast kroz stranku, izborom jednog dijela građana i u konačnici kroz pojedine interesne skupine. Kao takva osoba on nikada u potpunosti ne može biti nepristrana soba, predstavnik svih građana. U isto vrijeme dok predsjednički izbori koštaju građane milijune i milijune kuna za simbol bez simbola, Kraljevina nudi jednu alternativnu koja je znatno jeftinija (monarhije koštaju čak i do tri puta manje od republika), učinkovitija i za razliku od republike koja samo košta, čak i donosi prihode (razvoj turizma, kulture i gospodarstva). U republici kao što je RH, Svakih pet godina promjene u visokoj politici i diplomaciji, uistinu donosi destabilizaciji države i njezinih odnosa, što monarhija zbog svoje dugotrajne politike i uspostave trajnih diplomatskih odnosa nema. Još jedan veliki razlog je korupcija i slaba gospodarska slika u Hrvatskoj, koja je poljuljala sliku o demokraciji. Takvo stanje znameniti filozof i sociolog iz SAD-a, Francis Fukuyama naziva krizom demokracije. U toj krizi demokracije, svakako parlamentarna i ustavna monarhija pruža bolju zaštitu demokraciji, nego li što može jedna republika. Vladar kao uistinu zaštitnik svih građana, a ne samo onih koji su ga izabrali, te kao dužnik njima i interesnim skupina koji su mu dali podršku, ne može predstavljati i štiti sve građane. Vladar je u vremenu 21.st. ako uzmemo u obzir monarhije kao što su Kr. Norveška, Kr. Danska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Kanada, Australija, Novi Zeland, Kr. Nizozemska, Kr. Belgija, Veliko Vojvodstvo Luksemburg, Kneževinu Lihtenštajn itd. gdje vlada parlamentarna monarhija, zaštitnik svih svojih građana, posebice siromašnih, te jamac pluralizma. Upravo budućnosti monarhije doprinosi svojim radom kraljević dr. Otto von Habsburg, vele odlikovani hrvatski zaslužnik, koji navodi u svom djelu Monarhija ili republika?, da je uloga Vladara u novom dobu da bude zaštitnik prava.