Obilježavanje stogodišnjice smrti feldmaršala Boroevića u Beču i Zagrebu

Updated: May 23, 2022

Članovi Hrvatskog kraljevskog vijeća organizirali su dvije komemoracije 23. svibnja 2020. povodom stogodišnjice smrti feldmaršala Svetozara baruna Boroevića od Bojne u Beču i Zagrebu. Čime je na primjeren način obilježena stogodišnjica smrti jednog od najvećih hrvatskih vojskovođa i prvog Hrvata koji je dosegnuo čin i čast feldmaršala. Komemoracija u Zagrebu započela je u 10:00, dok u Beču u 15:00. Na samom obilježavanju pridružile su se i druge udruge i redovi, kao i brojno pučanstvo. Zbog koronavirus epidemije i mjera sigurnosti broj uzvanika je bio ograničen.

Feldmaršal Svetozar Boroević od Bojne

Feldmaršal Boroević(1) s razlogom se smatra jednim od najvećih hrvatskih vojnih zapovjednika, njegov doprinos povijesti ratovanja, službi Domovini i kralju, te činjenici da je prvi Hrvat koji je dosegnuo položaj feldmaršala uvijek će ostaviti njegovo ime zapisano zlatnim slovima hrvatske povijesti. Feldmaršal Svetozar Boroević rođen je u mjestu Umetići 1856. godine u pravoslavnoj obitelji,(2) iako postoje prijepori o samom datumu te mjestu Mečenčani, sam je naglašavao da je rodom iz Umetića.(3) Već od malih nogu školovan je za vojničku službu, seli se s ocem Adamom koji biva časnik i zapovjednik. Nakon pučke škole pohađat će vojnu realku u Srijemskoj Kamenici, te nakon nje upisati višu vojnu realku u Koszegu. Pri završetku 1872. kao kadet pristupa 52. pukovniji u Pečuhu i od tada započinje njegova vojna služba i više vojno obrazovanje u pješačkoj kadetskoj školi. Godine 1878. sudjeluje u zauzimanju i oslobođenju Bosne i Hercegovine što biva njegovo prvo ratno iskustvo, zbog čega biva i odlikovan.(4) Ubrzo njegov vojni uspon i naslovi rastu te biva promaknut u natporučnika, satnika, pukovnika, generalbojnika itd sve do generala pješaštva u kojem će ostati do Prvog svjetskog rata. Od 1887. do 1891. predavač je na vojnoj akademiji u Bečkom Novom Mjestu, a u 1905. godini stječe barunat.(5) U Prvom svjetskom ratu Svetozar barun Boroević je dosegnuo svoj najviši vojni vrhunac. Velike strateške uspjehe ima na Galicijskom ratištu, kao zapovjednik 3 armije, odlikovan je i hvaljen za obranu od ruskih ofenziva kod Limanove i oslobođenja grada-utvrde Przemysla.(6) Uspješni strateški niz i vodstvo nastavlja dalje, sve do 1915. kada Italija ulazi u rat protiv K. u. K. monarhije i time Boroević biva imenovan zapovjednikom 5. armije a od 1917. prve i druge. Od 1917. do 1918. skup armija pod njegovim zapovjedništvom nosit će njegovo ime upravo u čast prvom Hrvatu koji je u veljači 1918. uznapredovao do čin feldmaršala.(7) Na tom Talijanskom ratištu doseže svoj legendarni vrhunac u 12 Sočanskih bitaka od kojih 11 biva defenzivnih iz kojih izlazi pobjedonosno,(8) te 12 ofenzivna. Zbog toga biva odlikovan najvišim vojnim odlikovanjem zapovjednim križem vojničkog rede Marije Terezije, a vojnici ga počastiše nadimkom „Lav sa Soče“. U to vrijeme mu je odana adekvatna čast diljem hrvatskih zemalja i šire, uz ulice koje su nosile njegovo ime, postao je i počasnim doktorom Zagrebačkog sveučilišta.(9) Nakon raspada K. u. K. monarhije ostaje u Austriji, bez prava na punu vojnu mirovinu niti od nove republikanske Austrije, niti od novonastale Kr. SHS (Jugoslavije).(10) Barun Svetozar Boroević od Bojne preminuo je 23. svibnja 1920. u Klagenfurtu, u 64 godini života,(11) u uvjetima bijede lišen prava na mirovinu i bilo kakvih priznanja Austrije i Kr. SHS. Pokopan je u civilnom sprovodu 26. svibnja 1920. u Klagenfurtu kojeg je održao njegov prijatelj NjE biskup dr. Hefter,(12) dok njegovo tijelo biva kasnije preneseno u grobnicu u Beču, financirano od NjCiK bl. cara i kralja Karla IV.

Izvori

1) Boroević je korijenski način pisanja prezimena Borojević, kakvim se i sam Svetozar koristio

2) Ćosić Stjepan, Pojić Milan, Vojskovođa Svetozar Boroević 1856-1920., Zagreb, HDA, (2006.), str. 4.

3) Ćosić, Pojić, Vojskovođa Svetozar Boroević, str. 7.

4) Ćosić, Pojić, Vojskovođa Svetozar Boroević, str. 8.

5) Ćosić, Pojić, Vojskovođa Svetozar Boroević, str. 7-8.

6) Ćosić, Pojić, Vojskovođa Svetozar Boroević, str. 8. 7) Ćosić, Pojić, Vojskovođa Svetozar Boroević, str. 8.

8) Ilustrovani list, br. 38, 22. rujna, Zagreb, (1917.), str. 1.

9) Ćosić, Pojić, Vojskovođa Svetozar Boroević, str. 8-9.

10) Ćosić, Pojić, Vojskovođa Svetozar Boroević, str. 10.

11) Ćosić, Pojić, Vojskovođa Svetozar Boroević, str. 30.

12) Ćosić, Pojić, Vojskovođa Svetozar Boroević, str. 11.

Komemoracija u Beču

U 15:00 sati na Bečkom središnjem groblju okupili su se predstavnici i članovi Hrvatskog kraljevskog vijeća; američki katolički spisatelj Charles A. Coulombe, Ivan Filipović-Čugura i Ivan Klarić, uz koje su prisustvovali članovi Reda sv. Jurja loze Habsburško-Lotarinške, koji su u svojim svečanim odorama doprinijeli znatno samoj komemoraciji. Okupljeni su održali komemoraciju na grobnici feldmaršala Svetozara baruna Boroevića od Bojne i njegove obitelji u novim arkadama središnjeg groblja. Prilikom čega je Charles A. Coulombe održao kratki govor u kojem je naglasio važnost feldmaršala Boroevića za samu K. u. K. monarhiju i njezine narode, te njegov odnos s bl. carem i kraljem Karom IV. U govoru je zaključio:

„Danas, na nas pada obaveza da pokušamo živjeti prema primjerima danima od tih dvaju velikana (bl. cara i kralja Karla i Svetozara Boroevića). Mi također moramo pokušati pokazati jednaku razinu dužnosti, odanosti i časti; ne samo kada su uvjeti ugodni, nego čak i kada, kao i sa njima, mi se nalazimo u raspadu života i svega što poznajemo. Molim te Bože, neka nam se to ne dogodi. No, ukoliko se dogodi - moramo biti spremni“

Tom prigodom su se okupljeni pomolili, a molitvu je držao svećenik pri Redu sv. Jurja. Uz već ranije postavljene vijence od različitih organizacija iz drugih dijelova bivše Monarhije. Svoje vijence su položili članovi Reda sv. Jurja i predstavnici Hrvatskog kraljevskog vijeća. Čime je odana počast tom velikom hrvatskom i habsburškom vojskovođi.

Komemoracija u Zagrebu

U 10:00 okupili su se brojni uzvanici kraj spomenika i grobnice palim Hrvatskim vojnicima u Prvom svjetskom ratu na gradskom groblju Mirogoj u Zagrebu, među uzvanicima valja napomenut obitelji Richter koji su posljednji živući rođaci Svetozara Boroevića. Voditelj programa bio je tajnik Hrvatskog kraljevskog vijeća, Borna Kuri. Tom prilikom naglasio je važnost i znamen feldmaršala Svetozara baruna Boroevića od Bojne za hrvatski i općenito srednjoeruopski povijesni kontekst. Nakon uvodnog govora slijedila je molitva (parastos) za pokojnog feldmaršala Boroevića i sve pale poginule hrvatske vojnike u Velikom ratu 1914.-1918., molitvu je održao hrvatski arhiepiskop +Aleksandar u ime Hrvatske pravoslavne zajednice. Nakon molitve uslijedili su prigodni govori, od kojih je prvi održao predstavnik Hrvatskog kraljevskog vijeća Ante Brešić pl. Mikulić koji se osvrnuo na povijesni značaj i ulogu feldmaršala Boroevića koji ima u hrvatskoj i srednjoeuropskoj kulturi i povijesti. Posebice naglasivši njegovo neupitno domoljublje, službu i odanost svojoj domovini i kralju, pri čemu je naveo feldmaršavove plemenite stavove čak i u sutonu završetka Prvog svjetskog rata, riječima koje je poslao Narodnom vijeću;

„Zato vas molim ne kao general, ne kao posljednji sin zemlje, već kao domoljub koji svoju domovinu voli isto tako kao i svaki drugi Hrvat i apeliram na domoljublje Narodnog vijeća da se ukinu ove odredbe koje bi pretvorile vojsku u horde koje bi uništile i posljednje tekovine“

Nakon završetka govora sljedeći govornik bio je dr. Darko Richter, praunuk sinovice Svetzora Boroevića, Milice Boroević, koji je u svom govoru uz obiteljsko rodoslovlje održao nekoliko zanimljivih i nepoznatih crtica o životu i povijesti same obitelji Boroević. Nakon završenih govora voditelj obilježavanja gosp. Borna Kuri zamolio je za održavanje minute šutnje u čast svim palima u Prvom svjetskom ratu, pri čijem završetku, zahvalivši uzvanicima uzviknuo je;

„U čast i slavu palima za Domovinu i kralja!“

Nakon toga izaslanici su položili vijence pred spomenik, a uzvanici su se poklonili svima palima u Velikom ratu 1914.-1918.