Je li ispravnije zastava, stijeg ili barjak? Zašto trobojnica i što znače tri boje naše hrvatske zastave, više u tekstu o povijesti i nastanku hrvatske trobojnice
O važnosti simbola zastave
Zastava bilo u zastavoslovnom ili grboslovnom smislu pripada u red vizualnih simbola koji kroz svoju likovnost i simboliku govore određenu priču, predstavljajući tako različite subjekte koji mogu biti međunarodnog, nacionalnog, ideološkog, regionalnog, lokalnog, obiteljskog, vjerskog itd sadržaja. Zastava kao spoj likovnog djela na materiji draperije od samog početka ljudske civilizacije postoji kao sustavni element raspoznavanja. Stoga je njezin značaj, osvjedočen ratom i bitkama postala središnjica okupljanja naroda. U vojnoj povijesti služila je posebnoj svrsi, prvo kao simbol vojski, zatim vojnih jedinica čija tradicija postoji i do danas. Simbolika zastave postoji od spomena u Svetom pismu sve do nacionalnih legendi kao što je ona francuske Durea flamma (Oriflamme), stijega koji je pronio pobjedu dan od Boga. Slična priča prati i dansku zastavu Dannebrog, koja slovi kao najstarija u kontinuitetu državna zastava a dolazi iz legende tijekom Lindaniske bitke 1219. kada se spustila sa samih nebesa. Primjer nje nosi križ na svojoj osnovi što je izuzetna pojava sa isključivo kršćanskim značenjem još od doba cara Konstantina. Dolaskom heraldičkog doba, koje nastaje tijekom križarskih ratova, odnosno nastanka heraldike kao likovne discipline i umjetnosti. Od tog doba početak je jasnog vezivanja likovne umjetnosti uz određene zakone i pravila tj dolazi do uniformiranja i kodificiranja načina izrade i predstavljanje grbova i zastava. Upravo u to doba kreće spoj simbola i pravila koji će stvoriti osnovu za sve današnje europske, a kasnije i svjetske zastave.
Povijest hrvatske državne zastave
Hrvatska kako stoljećima pripada srednjoeuropskom i mediteranskom krugu građenom na katoličkim temeljima prihvaća i nasljeđuje zastavne tradicije koje će i sama nadograditi vlastitim hrvatskim zastavni tradicijama. Povijest državne zastave kreće sa kraljevskom krunidbenom zastavom koja biva zastavni simbol hrvatskog kralja i Kraljevstva. Jedan od važnijih povijesnih izvora te tradicije nam daje krunidbena zavjernica kralja Dmitra Zvonimira. Prateći povijesne događaje i samo zavjernicu možemo vidjeti da je tijekom krunidbe u krunidbenoj bazilici sv. Petra i Mojsija u Solinu, u kojoj papa Grgur VII: preko poslanika (legata) Gebizona predaje simbole kraljevske časti 1075. (ili 1076.) koji uključuju i zastavu:
"...Ja Demetrije, koji i Zvonimir se nazivam, Božjom milošću knez Hrvatske i Dalmacije... uveden i k tomu postavljen kralj, od tebe gospodine Gebizone, od vlasti apostolske stolice izabran poslanik gospodina našeg pape Grgura, vladat ću pomoću zastave, mača, žezla i krune..."
Od tih ranih dana srednjovjekovne povijesti možemo pratiti stijegovnu i zastavnu tradiciju krunidbi hrvatskih kraljeva. Iz te tradicije razvija se prvi oblik državne zastave a to jest hrvatska kraljevska krunidbena zastava. U početku radi se o jednoj zastavi, no razvojem naših krunovina svaka zastava Hrvatske, Slavonije, Dalmacije i Rame (Bosne) biva prikazana i postaje dijelom krunidbe. Najstariji sačuvani prikazi su grbovi koji prate naslove još iz doba Arpadovića i Anžuvinaca. Suvremene oblike naših grbova prikazuju u heraldičkom i veksilološkom prikazu iz 1515. u Triumfalnom stroju cara Maksimilijana, kojeg crta Albrecht Altdorfer. Dok najstariji detaljni sačuvani prikaz takve državne zastave isključivo kao krunidbene unutar samog prikaza krunidbe postoji od 1618. i krunidbe kralja Ferdinand II. Habsburškog. Upravo takva zastava biva i najstarija postojeća hrvatska državna zastava iz 1647. i krunidbe Ferdinanda IV., koja je i danas sačuvana u dvorcu Esterhazy u Austriji. Ova tradicija koja predstavlja najvažniju odnosno glavnu zastavu Kraljevstva koristi će se na svakoj krunidbi hrvatskog i ugarskog kralja sve do 1916. i posljednje krunidbe blaženog Karla IV. Habsburško - Lotarinškog.
Banska zastava
Uz kraljevske i krunidbene zastave pojavljuju se i kraljevske banske zastave kao simbole banske vlasti. Unutar samog Hrvatskog Kraljevstva ta zastava postaje glavnom državnom zastavom. Već od ranih pojava u doba kasne renesanse i ranog baroka počinjemo dijeliti zastave na dva tipa. Prvi je banski standard odnosno stijeg, a drugi su krunovinske zastave za bansko ustoličenje. Kako je bansko ustoličenje i čast bila onog potkralja, tj prvog predstavnika kralja i kraljevstva njegovo ustoličenje bilo je izrazito svečano. Ban je nosio svoju zastavu koja tradicionalno je nosila s jedne strane grbove Kraljevstva Hrvatske, Slavonije i Dalmacije te zasebne krunovinske zastave tih kraljevstva koje su nosili uglednici predstavljajući krunovine pri samom ustoličenju kao znak ovlasti nad zemljama uprave bana. Najstariji prikaz banskog stijega je iz 1620. za bana grofa Tome II. (Bakača) Erdedija, dok zastava banskih krunovina iz 1708. Najstariji sačuvani banski stijeg je iz 1670. za ustoličenja bana Nikole III. Erdedija i danas se čuva u posjedu Zagrebačke nadbiskupije. Ova tradicija također je imala jednu zanimljivost, sve banske zastave su bile crvene boje sve do bana Josipa i grofa Jelačića koji 1848. uvodi prvi trobojnicu, koju će još nositi i ban Josip barun Šokečević za svog ustoličenja 1861. Obje navedene zastave i danas su sačuvane u vlasništvu Hrvatskog povijesnog muzeja u Zagrebu. Posljednje bansko ustoličenje i time banski stijeg uvodi se tijekom ustoličenja baruna Levina Raucha 1869., koji je i danas sačuvan i nalazi se u Muzeju grada Zagreba.
Povijest nastanka hrvatske trobojnice
Prva upotreba trobojne zastave i trobojnih boja u Hrvatskoj znatno je starija, javlja se u doba vladavine kraljice Marije Terezije koja ju uvodi pri osnutku Severinske županije (Comitatus Szeverinensis) 1776. koja je povezivala Primorje i Kontinent sa Karlovcem kao sjedištem, što možemo vidjeti na diplomi. Jedan od razloga uvođenja je povezanost sa simbolima nizozemske trobojnice istih boja, koje također odgovaraju hrvatskim heraldičkim bojama. Zapravo te heraldičke boje nam daju i osnovni razlog nastanka naše trobojnice, što možemo vidjeti i na drugim primjerima prije 1848. kao što je korištenje tih boji u plamenim zupcima zastave požeških strijelaca iz napoleonskih ratova u doba vladavine kralja Franje II. Bez obzira na sve te pojave koji nam daju jasnu osnovu za teoriju heraldičke osnove kao nadahnuća za prvu trobojnu zastavu, njeno uvođenje tek kreće sa revolucionarnom 1848. gdje ju već kreću koristiti kada biva prikazana na litografiji svibanjske slavenske barikade u Beču koju nosi Derutin Kušlan. A izbor te tri boje postaje jedan od najprikazivanijih na Slavenskom kongresu Pragu već slijedećeg lipnja.
Jelačića i institucionalizacija hrvatske trobojnice
U Hrvatskoj burna 1848. dala je sasvim drugačiji zanos, postali smo spoj narodnih želja za samoodređenjem u Monarhiji i reakcionarnih pogleda očuvanja Monarhije i starog poretka. Niti jedna osoba nije predstavljala spoj ta dva pogleda kao što je bio grof Josip Jelačić Bužimski, dotadašnji barun i glinski pukovnik koji će kroz ratnu slavu i kvalitetnu vlast ustrojiti mnoge suvremene institucije, zbog čega se s pravom može i nazivati ocem suvremene Hrvatske države. Prihvativši načela slavenskog pogleda i zahtijevanja Hrvatskog naroda izrečenih u Saboru 1848. kao ban koji je u sebi nosio državničku i vojnu moć krenuo je u složene procese državne i vojne reforme. U to doba možemo vidjeti tri oblika hrvatskih zastava u općoj vojnoj i narodnoj upotrebi. Prvi su trobojne zastave bez grba, drugi su sa grbom Trojedinice (sa i bez ilirskog nadgrba) i treći sa okrunjenim šahiranim grbom (postati će prisutnija kasnije kao pomorska zastava). Ta nam činjenica govori o prihvaćanju hrvatske trobojnice kao jednako narodnog, vojnog i državnog simbola koji će biti i prikazan u službenom dijelu kao izložena zastava vojnih postrojbi, kraljevskih i banskih (državnih) institucija i sveopće upotrebe od puka u privatnoj i službenoj uporabi (udruženja, cehovi, organizacije itd).
Ustoličenje bana Jelačića 5. lipnja
Svi navedeni događaji mogu se složiti u jednu vremensku točku i jedan događaj, a to je svečano ustoličenje tada baruna Jelačića za bana Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Jedan u doba ratnog huškanja i kriza izuzetno svečan događaj kojem je nazočilo čitavo visoko predstavništvo iz Hrvatske, Salvonije, Dalmacije kao i sva elita države i izaslanstva iz susjednih zemalja. Svečanost je trajala tri dana kao spoj drevnih tradicija banskog ustoličenja ali i manifestacija novog narodnog preporoda. 4. lipnja 1848. ban Jelačić ulazi u svečanoj vojnoj povorci na konju u Zagreb, dočekuju ga uz predstavnike grada i novoimenovani članovi vlade (Banskog vijeća) koja je tek ustrojena 27. travnja, tjedan dana nakon njegova imenovanja za bana. Povorka je dočekana hrvatskim trobojnicama i pokazivala je novi pravac tada preporodne Hrvatske. Slijedeći dan 5. lipnja na trgu sv. Katarine pred istoimenom crkvom krenuo je drevni čin ustoličenja. Ban Jelačić posjeo je na bansko prijestolje preuzevši simbole kraljevske - banske moći zastavu i žezlo. Po prvi puta stoljetna tradicija crvenih stjegova zamijenjena je crveno - bijelo - modrim. Ta hrvatska trobojna zastava na jednoj strani je nosila sjedinjeni grb Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s ilirskim nadgrbom, dok na drugoj obiteljski grb Jelačića. Primivši te simbole dao je svečanu zakletvu gdje se zakleo Trojednim Bogom, Gospom i svim svetcima braniti i služiti pred staležima naroda i zemlje Hrvatske, potom je tri puta uzdignut uz stolac u vis uz povike slave i odobrenja.
Zakonska regulacija zastave
Nakon uvođenja hrvatske trobojnice prošlo je još neko vrijeme do prvih regulacija zastave. Prvu spomen u zakonskom obliku imamo iz 1850tih i doba Jelačićeva apsolutizma koji je upravljao u doba šireg i općeg Bachova. Po smrti bana Jelačića 1859. i kasnijim imenovanjem i ustoličenjem baruna Josipa Šokčevića dolazi do zakonske značajne potvrde hrvatske zastave. Ponovno ju uvodi kao svoj banski stijeg, nadalje zakonski se prvi puta jasno regulira zastava. Kasnije će nejgov nasljednik barun Levin Rauch odbaciti trobojnicu za bansku zastavu no nastaviti sa korištenjem trobojnice kao službene zastave, posebice po hrvatsko - ugarskoj nagodbi 1868. koja daje i ustavotvorno ozakonjenje hrvatske trobojnice. Daljnje regulacije donesene su 1876., 1899. i 1914. kada se uz spomen crven, bijela i modra javljaju opisi okrunjenog grba Trojedne Kraljevine Hrvatske. Prvi prekid državne uporabe krenuti će tek sa 1918. i stvaranjem Jugoslavije. Iako će hrvatska trobojnica čitavo vrijeme biti korištena kao nacionalna, narodna, povijesna, pomorska itd zastava kao državna javljati će se u različitim oblicima u doba jugoslavenske Banovine Hrvatske, Nezavisne Države Hrvatske, Socijalističke Republike Hrvatske (kao i prethodnica FDH i NRH) i u konačnici danas republike Hrvatske.
Simbolika crven - bijele - plave zastave
Danas hrvatska zastava predstavlja državni, nacionalni, narodni, etnički, kulturni itd simbol. Uz državnu zastavu RH koriste se također u općoj uporabi i druge trobojnice povijesnog, kulturnog, narodnog, nacionalnog, poslovnog, vjerskog itd karaktera. Sve veže jedna točna a to su tri boje crven - bijela - modra (odnosno plava). Te tri boje nisu nastale kao blijeda kopija niti slavenskih ideja niti nizozemskih ideala koje kasnije panslavenski i ruski pokreti preuzimaju. Ona nastaje kao hrvatski odgovor našem kulturnom preporodu. Te tri boje predstavljaju tri osnovne boje naših Kraljevstva. Tako crvena predstavlja Hrvatsku, bijela Salvoniju i plava Dalmaciju (kasnije u simbolici se nadodaje i Bosna). Tada tri hrvatske krunovine pod Hbasburškim žezlom koje su 1848. zahtjevale i dobile jedinstvo pod hrvatskim banom, jedna želja koja se heraldički predstavlja još od vremena bana Tome Erdedija, a čiji naslov seže u doba srednjeg vijeka. Zapravo te tri hrvatske boje su živući simbol značenja riječi trojedna, jer sve tri boje čine jedno tijelo jednu zastavu, kao što i tri krunovine su činile jednu Hrvatsku. Uz pridodanu jasno naslovnu i grboslovnu osnovu uz te boje dodan je i hrvatski karakter. Tako crvena opisuje krv prolivenu za slobodu naše zemlje i naroda, podsjetnik da je Hrvatska Antemurale Christianitatis (predziđe kršćanstva) koja je krvlju platila svoju slobodu koje druge istočno susjedne zemlje ne imaše. Bijela ima dvostruki simbol prvi je mira i blagostanja što uživa naša zemlja u svojoj slobodi, a treći je zemljopisno naravni koji prikazuje naše ravnice kao izvor toga blagostanja. Treća boja je modra i ona slovi za naše Jadransko more, ono more koje nas je definiralo kao prvi slavenski maritimni narod i kulturu, ta boja je ujedno znak plemenitosti što pronese nekoć slavljen narod plemenitih Hrvata.
Stijeg, barjak ili zastava?
Ukratko sva tri naziva su ispravna, no nemaju isto značenje i ne koriste se u istom kontekstu! Stijeg je ono što u engleskom se naziva standard i opisuje pojedinačnu zastavnu cjelinu. U hrvatskoj zastavnoj tradiciji i povijest stijeg označava zastavu (draperiju) i koplje koje se nosi. Stoga stijeg je zastava na koplju kojeg nosi osoba, za razliku npr. od izvješene zastave na jarbolu. Barjak je sličnog značenja, iako se radi o turcizmu (tur. bayrak) koji u turskom izvorniku označava općenito svaku zastavu, kod nas je zbog regionalne posebnosti više vezana uz značenje identično onom stijega. Jedan od češćih primjera upotrebe jest za barjaktara (stjegonoša), a u Crnoj Gori poznat je stijeg zvan Alaj-barjak što je njihov oblik važnosti onoga što je za nas banski stijeg. Zastava označava svaki oblik zastavne draperije, znači radi se o zastavi kao platnu ili prikazu zastave. Ona može biti samostalna kao zastava ili može biti dijelom stijega (standarda ili barjaka). U logičkoj dedukciji kazali bi svaki stijeg i barjak jesu zastava, ali svaka zastava nije stijeg ili barjak.
Obilježavanje Dana hrvatske zastave
Iako podosta nova inicijativa, koja je krenula iz reda naroda a ne države. Prvo svečano obilježavanje Dana hrvatske zastave na 5. lipanj kreće sa Hrvatskim kraljevskim vijećem još 2015., a prvi okupljanja s proslavom tog dana u 2013. Zanimljivo je da i druge organizacije prepoznaju važnog toga dana također, tako valja napomenuti i 2018. kada je krenula inicijativa hrvatskog povijesnog muzeja, Hrvatskog instituta za povijest, Družbe braće hrvatskog zmaja i Hrvatsko grboslovno i zastavoslovno društvo da se dan proglasi spomendanom ili praznikom. Jedna inicijativa koju smo vrlo drage volje podržali. Zbog važnosti dana i sama povijesnog značenja HKRV je jedna od rijetkih organizacija u Hrvatskoj koja kao službene zastave koristi također upravo povijesne zastave od 1848. do 1918. čime pokušavamo aktivno sačuvati stoljetnu hrvatsku zastavnu tradiciju.
Svim Hrvatima i Hrvaticama želimo sretan Dan hrvatske zastave!
Za potrebe HKRV, autor ABM Dodatna literatura:
*1848. u Hrvatskoj, Borošak Marijanović Jelena, HIP, Zagreb (1998.)
*Zastave kroz stoljeća, Borošak Marijanović Jelena, HIP, Zagreb (1996.)
*Povijest hrvatskog grba, Peić Čaldarović Dubravka..., Školska knjiga, Zagreb (2011.) *Veksilološka analiza i rekonstrukcija trijalističkih prijedloga do 1918., Brešić Mikulić Ante, Obnova, IX.br., Zagreb (2017.)
Hrvatsko kraljevsko vijeće
2024.
Postanite mecena i podržite rad Hrvatskog kraljevskog vijeća, donacije možete uplatiti na:
Ime primatelja: Hrvatsko kraljevsko vijeće
IBAN: HR8123400091111081585
SWIFT: PBZGHR2X
Banka: Privredna banka Zagreb
Opis: Donacija
Yorumlar