Vodstvo Hrvatskog kraljevskog vijeća strogo je osudilo šovinističke izjave i pretenzije prema Hrvatskoj iznesene u spotovima predsjednika Republike Srbije. Izgradnja takvih nacionalnih mitova na temelju povijesnih krivotvorina i pretenzija samo je temelj budućih sukoba i netrpeljivosti.
U nizu kratkih spotova objavljenih na službenoj stranici predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića,(1) na popularnoj društvenoj mreži TikTok prikazane su šovinističke izjave koje su pozivale na pretenziju na teritorij zemalja van Srbije koje povijesno ili zbiljno pripadaju suverenim državama kao što su Hrvatska, Bosna-Hercegovina, Crna Gora i Kosovo. Koristeći šovinističku propagandu i pojmove pojedini spotovi pozivaju se na falsificirani mit o nekom svesrpskom blagdanu tzv. Danu srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave ilti „15. Septembru” (15. rujnu) zazivajući da je „Srpstvo vaskrslo” i da je srpska trobojnica se zavijorila u „svim slobodnim srpskim zemljama”.(2) U samim spotovima prikazane su susjedne zemlje na koje se pozivaju da se primjeni ovaj ekstremno šovinistički mitski blagdan koji nije samo agresivan prema njima već i nepravedan posebice prema onim Srbima u Hrvatskoj koji su stoljećima izgradili svoju kulturu i identitet vezan uz hrvatsku krunu i domovinu kontra tzv solunaških bajuneta.
Kadrovi iz niza šovinističkih spotova objavljenih na društvenoj mreži TikTok
Mitologija a ne povijesna zbilja
Najtužnija činjenica jest stvaranje falsificiranog nacionalnog mita utemeljenog na povijesnim krivotvorinama i lažima, što tzv. Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave čini uistinu farsom jedne šovinističke politike koja je svoj poraz doživjela u razdoblju 1990tih. Iako su povijesno Srbi u Hrvatskoj i Bosni-Hercegovini bili velikim dijelom lojalni stanovnici tih zemalja pod žezlom i krunom hrvatskih vladara i tako posljednjih Franje Josipa I. i blaženog kralja Karla IV. Sama propaganda poziva na tako poznatu tezu o oslobodilačkim srpskim bajunetama kroz spomen na 15. rujan 1918. i proboj Solunske linije (fronta). Sam događaj nije bio srpski već pod okriljem višenacionalne vojske Antante čije vrhovno zapovjedništvo i najveći broj vojnika na samom ratištu i proboju njega čine Francuzi. Valja uzeti u obzir Pokolj u Odesi, jedan od najkrvavijih i najstrašnijih ratnih zločina Velikog rata 1914. - 1918. kojeg je počinila srpska vojska kada je ubijala na tisuće zarobljenika ponajviše Hrvata no među njima i Srba koji su odbili dati prisegu srpskoj kruni i zastavi.
Također veća je ironija što sam dan nije donio nikakvo oslobođenje jer Hrvatska i BiH u sastavu Države SHS ulaze kroz odluke od strane Narodnog Vijeća u Zagrebu i Kraljevske vlade u Beogradu u zajedničku državu. Taj dan jedinstva pokazao se također zagrobnom procesijom srpskog saveznika Crne Gore gdje je taj narod izgubio vlastitu zemlju, te je izložen daljnjoj srbizaciji u cilju etničkog brisanja crnogorskog naroda o čemu su svjedočili osobno mnogi ugledni Crnogorci od samog kralja Nikole Petrovića Njegoša sve do Krste Popovića zapovjednika komtskih postrojbi koje su pružale otpor nelegalnoj okupaciji od strane svojih srpskih saveznika. Taj čin je posebno vidljiv danas kroz mnoge nepravde počinjene prema crnogorskom narodu i vladarskoj obitelji Petrović-Njegoš koji u javnim napadima doseže razinu čak i vjerske negacije Crnogorske pravoslavne crkve.
Zastave Kraljevine Crne Gore korištene 1910. - 1916. u spotovima korišten kao element šovinističkog posrbljivanja Crnogoraca i Crne Gore
Srpski mit o neosvojenoj zastavi?
U prvom od niza spotova uz opis: „Srpski narod je jedan i nedeljiv! Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave” iznesena je jedna česta tvrdnja bez povijesne osnove koja je izgradila jedan mit oko kojeg se gradilo vojno junaštvo, često spominjano u logorima za ne-Srbe tijekom 1990tih kada su mnogi Albanci, Bošnjaci i Hrvati prolazili teška mučenja i zlostavljanja, a ne malen broj i likvidacije. U tim nastojanjima iživljavanja i veličanja mita o samome sebi pronosio se onaj i prikazan u ovom spotu, gdje se navodi:
„Nosili su je (srpsku zastavu) najbolji i najsmeliji, branili su je životom i nijedna nije pala u ruke neprijatelja.”(3)
Ovaj mitološki a ne zbiljni konstrukt svakako je izgrađen na jednoj povijesnoj krivotvorini koja je služila u izgradnji srpskog vojničkog identiteta, kulture i karaktera. A to jest tvrdnja da niti jedna srpska zastava ili vojna zastava ili postrojbena zastava ili službena zastava nije pala u ruke neprijatelja tijekom Velikog rata 1914. - 1918. Ta tvrdnja uzeta iz bilo kojeg od navedenih značenja je svakako povijesno netočna i izmišljena. Jer upravo kako tekst spota kaže ti najbolji i najsmeliji su upravo u jednom katastrofalnom porazu izgubili ono što smatraju najponosnijim simbolom a to jest zastavu i to prvu zastavu Države, zastavu najelitnije srpske postrojbe, zastavu srpskog kralja i Kraljeve garde!
Zarobljena prva zastava Srbije osobni vladarev standard kojeg je nosila Kraljevska garda, najelitnija postrojba srpske vojske
Slika zarobljenog dvorskog vlaka kralja Petra I. Karađorđevića kraj Niša
Naime tijekom opće ofenzive KuK monarhije i saveznika 1915. i 1916. godine dolazi do teškog poraza Srbije i Crne Gore koje bivaju izbrisane s političkog zemljovida Europe. U tim trenutcima kraha i sloma vojnih linija bugarske, hrvatske, austrijske itd jedinice upadaju iza neprijateljskih linija i u blizini Niša zaroboljavaju kraljevski dvorski vlak, u tom vlaku osim mnogih trofeja jedan je zanimljiv to je osobni standard kralja Petra I. Karađorđevića ili prva zastava Države koju je nosila najelitnija postrojba srpske vojske Kraljeva garda. U samom metežu ostala je zarobljena kao ratni trofej i kasnije izložena na ratnim izložbama u Sofiji, dok sam kralj Petar I. jedva izbjegava zarobljeništvo i gotovo u toaletu bježi ostavljajući iza sebe svoje svečane odore spašavajući vlastitu glavu od zarobljavanja. U tim borbama ta elitna srpska postrojba nije pružila junačku borbu, te je s lakoćom iznenađena upadom snaga Bugarske i KuK monarhije. Ta vijest proširila se u mnogim zemljama i o njoj su pisale mnoge tiskovine, pa tako i one u Trojednoj Kraljevini Hrvatskoj. Jedna povijesna činjenica koja razbija mit o srpskoj zastavi, a svakako i podsjeća koliko krivotvorina i laž mogu utjecati na negativnu izgradnju mitskog identiteta. Kroz povijest razvio se mit o tome da je ta ista garda na rukama nosila kralja Petra I. kroz Albaniju, no ne i da je poražena u sukobu i izgubila najvažniju zastavu u čitavoj Srbiji.
Reakcija u Hrvatskoj i pitanje izgradnje boljih odnosa?
Burne reakcije na ovakve provokacije došle su iz svih susjednih zemalja na koje se odnosila ova propagandna poruka. U Hrvatskoj su mnogi političari i javno mnijenje osudilo ovaj šovinistički čin susjedne Srbije. Glavni pogled bio je uperen u predstavnike srpske manjine u Hrvatskoj i kako gledaju na ovakvu jasnu provokaciju. U tom gledištu svakako je porazan stav i istup Milorada Pupovca, čelne osobe Srpskog narodnog vijeća koji je iznio zaključke sastanaka SNV-a povodom tog dana:
„Zastava je nešto što pripada i Srbima u Republici Hrvatskoj, kao što pripada i Hrvatima u Republici Srbiji ili drugim manjinama koje žive izvan svojih matičnih država. Svako manifestiranje, bilo povezano s matičnom zemljom ili datumima u toj zemlji, treba se odvijati u skladu sa zakonima zemlje u kojoj se živi.”
(Milorad Pupovac)
Time nije niti doveo u pitanje sam praznik koji biva i u svom iskonskom pogledu protivan ustavno-pravnom poretku Hrvatske koja je kao i druge zemlje bila žrtva Sarajevskog atentata i naš Ustav jasno u preambuli spominje da je Hrvatska sljedbenica Hrvatskog Kraljevstva koje je trajalo od 925. do 1918. i da pravno ne priznaje događaje 1. prosinca 1918. koje je izvršilo Narodno Vijeće u Zagrebu u cilju sjedinjenja sa Srbijom. Iako tijekom Domovinskog rata 1991. - 1995. je bilo mnogo hrvatskih Srba koji su se pridružili Hrvatima u obrani i svoje domovine, tužna je činjenica da većina je stala oružjem protiv Hrvatske i težila agresijom nelegalnom sjedinjenju kroz zločinačku tvorevinu Republiku Srpsku Krajinu (1991. - 1995.) koja je poražena u legitimnoj i oslobodilačkoj vojno-redarstvenoj operaciji Oluji 1995. godine. Za razliku od hrvatskih Srba 1991. - 1995., tijekom Velikog rata 1914. - 1918. većina je ipak sudjelovala u obrani hrvatske krune kao svoje domovine, u ratu kojeg je zapalila velika nepravda i ubojstvo prijestolonasljednika Franje Ferdinanda i supruge vojvotkinje Sofije u Sarajevu 28. lipnja 1914. godine. Time je Milorad Pupovac učinio veliku nepravdu prema brojnim Srbima iz Hrvatske koji su vjekovima živjeli i bili odani hrvatskoj domovini, kruni i lozi Habsburškoj, negirajući njihovu želju i pravo koje su stekli. Koje je stvoreno pod uvjetom odanosti koja stoji naspram onih bajuneta koje su zveketale 1914. i 1918. u susjednoj Srbiji. Iste bajunete koje su probijale solunski front su također i nevine živote zarobljenika u Odesi većinom Hrvata no i Srba iz Hrvatske koji su odbili poslušnost srpskoj kruni, već odani ostali svojoj domovini. U konačnici Srbi u Hrvatskoj moraju se opredijeliti je li im Hrvatska domovina u kojoj su gradili slavnu stoljetnu povijest s Hrvatima i drugim manjinama ili su ju spremni odbaciti i vratiti se u jedno ratohušačko i šovinističko okrilje koje je donijelo toliko zla i nepravde tijekom 20. stoljeća. Isto i vrijedi za susjednu Srbiju je li se ona u 21. stoljeću otrijeznila od velikosrpskih projekta i pretenzija na susjedne zemlje, a napose na njihovo povijesno i državno pravo.
Izvori:
*1) Aleksandar Vučić; predajanijeopcija, (https://www.tiktok.com/@predajanijeopcija), pristupljeno 14.09.2021.
*2) Aleksandar Vučić; predajanijeopcija, “Српство је васкрсло!” (https://www.tiktok.com/@predajanijeopcija/video/7006026148899491077), pristupljeno 14.09.2021.
*3) Aleksandar Vučić; predajanijeopcija, “Српски народ је један и недељив! Дан српског јединства, слободе и националне заставе” (https://www.tiktok.com/@predajanijeopcija/video/7005295662484999429), pristupljeno 14.09.2021.
U konačnici jedan podsjetnik za one koji kroz šovinizam negiraju nečiju narodnost i vjeru, te pravo koje imaju riječi najslavnijeg hrvatskog vojskovođe Svetozara baruna Boroevića, koji je bio ponosan Hrvat pravoslavne vjere. Upravo se ovom tekstu obratio i Srbima zašto je uvreda da on bude podanik loze koja je idejni apologet solunaškog mita o bajunetama.
Hrvatsko kraljevsko vijeće
2021.
Postanite mecena i podržite rad Hrvatskog kraljevskog vijeća, donacije možete uplatiti na:
Ime primatelja: Hrvatsko kraljevsko vijeće
IBAN: HR81 2340 0091 1110 8158 5
SWIFT: PBZGHR2X
Banka: Privredna banka Zagreb
Opis: Donacija
Comments