Čestitamo Dan hrvatske zastave!

5. lipnja obilježavamo Dan hrvatske zastave, nadnevak kada je prilikom svečanog ustoličenja bana Josipa grofa Jelačića Bužimskog uvedena hrvatska trobojna zastava u službenu državno-kraljevsku uporabu.

Hrvatska od svojih najranijih dana ima dugu tisućljetnu zastavnu tradiciju, često dijeljene po funkciji na kraljevske i banske standarde, krunidbene, crkvene, vojne, cehovske itd zastave i stjegove, one su kroz povijest ocrtavale tijek razvoja hrvatske kulture i povijesti. Po starim hrvatskim krunidbenim zavjernicama znamo da su uz krunu, mač i žezlo kralju bili predani i kraljevska zastava o čemu svjedoči krunidbena zavjernica kralja Dmitra Zvonimira koja glasi:

„Ja Dmitar koji se zovem i Zvonimir po milosti Božjoj knez Hrvatske i Dalmacije izabran jednoglasno u sinodu po svemu svećenstvu i narodu za vladanje Kraljevstvom Hrvata i Dalmatinaca, a od Tebe, gospodine Gebizone, koji imaš vlast od gospodina našeg pape Grgura kao poslanika Apostolske stolice, opremljen i za kralja u solinskoj bazilici postavljen zastavom, mačem, žezlom i krunom.”

Tako pamtimo najstariju sačuvanu hrvatsku kraljevsku zastavu koja je korištena kao krunidbena zastava na krunidbi hrvatskog kralja Ferdinanda II. Habsburškog 1647. godine. U toj tradiciji krunidbenih ilti kraljevskih zastava znamo kroz povijest bilo po očuvanim crtežima ili samim zastavama da su četiri zastave prikazivale tadašnje hrvatsko ozemlje ona Hrvatske, Slavonije, Dalmacije te Bosne (Rame) koje su uz druge ugarske zastave činile dio Kraljevinah Svete krune. Jedna tradicija koja je opstala sve do 1916. kada imamo sačuvane zastave Hrvatske, Slavonije i Dalmacije korištene pri krunidbi blaženog hrvatskog kralja Karla IV. Habsburško-Lotarinškog, posljednje hrvatske i ugarske krunidbe, kao i posljednje općenito katoličke krunidbe u čitavoj Europi. Valja napomenuti da prva uporaba trobojne crven-bijelo-modre zastave biva u vrijeme kraljice Marije Terezije koja podjeljuje isti simbol Severinskoj županiji u Trojednoj Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, dok prva zabilježena narodna uporaba biva u samo proljeće 1848. godine.

(Najstarija hrvatska kraljevska zastava, krunidbena zastava iz 1647.)

Tijekom te burne 1848. godine kada se Hrvatska svrstala uz reakcionarne strane protiv ugarske revolucije koja je u svom programskom cilju tražila osvajanje i pripojenje hrvatske zemlje, tadašnji hrvatski kraljevski i zemaljski Sabor podnio je zahtjev za ustoličenjem tada pukovnika Josipa baruna Jelačića Bužimskog za novog hrvatskog bana. Kralj Ferdinand V. preduhitrio je zahtijevanja i već ga imenovao na taj položaj. Samog 5. lipnja 1848. dolazi do svečanosti ustoličenja novog hrvatskog bana, jedan stari stoljetni hrvatski običaj koji je u narodu bio gledan kao potvrdom hrvatskog suvereniteta i državnopravnog poretka. Sam čin ustoličenja pratilo je veliko slavlje s desetinama svečanih kočija koje su pristizale u velikoj povorci diljem tada još nesjedinjenog prijestolnog grada Zagreba.

Barun Josip Jelačić Bužimski tada je pred hrvatskim Saborom dao svečanu prisegu čiji tekst možete pročitati u slijedećem prilogu:

Banska prisega Josipa grofa Jelačića Bužimskog iz 1848.

Kraljevska-banska zastava bana Josipa grofa Jelačića (1848.-1859.) Zastavu smatramo nukleusom nastanka hrvatske državne i narodne trobojne zastave. Ona se nalazi u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu

Prilikom svečanosti predani su novom hrvatskom banu znakovi banske časti, koji bivaju: bansko žezlo, svečana turska sablja (instalcijska sablja), kraljevski banski stijeg (zastava) itd te on biva sa svim znamenjima ustoličen na prigodnom svečanom banskom prijestolju kao predstavnik vlasti hrvatskog kralja. Svi ti simboli imali su određeno značenje njega kao kraljeva predstavnika, tj. hrvatskog bana, njega kao vrhovnog sudca, njega kao kapetana čitave Hrvatske i Vojne Krajine, namjesnika Rijeke, namjesnika Dalmacije itd uistinu osobe u kojoj su po prvi puta nakon stoljeća sjedinjene sve hrvatske zemlje u Habsburškoj monarhiji pod jednim banskim žezlom. Jedan od zanimljivih dijelova te duge tradicije banskog ustoličenja koja je trajala sve do posljednjeg ustoličenja 1868. u vrijeme banovanja Levina baruna Raucha, biva ta, da bi bana nakon svečane zakletve i uzimanja znakova banske časti uzdigli s njegovim prijestoljem tri puta u zrak! Tim događajem 5. lipnja 1848. uistinu ulazi hrvatska trobojnica u državnu uporabu.

Svečani ulazak Jelačića u Zagreb 4. lipnja 1848., s lijeve strane serežani nose trobojnu zastavu s okrunjenim šahiranim grbom, dok s desne strane Ilirci i narodnjaci predvođeni Ljudevitom gajem dočekuju Jelačiča.

Simbolika i značenje hrvatske zastave

Postoji mnogo teza, priča, pa čak i mitova i legendi o značenju hrvatskih boja. Neki kažu radi se o slavenskim bojama, neki da se radi o preslikama zastava Hrvatske (crven-bijele) i Slavonije (bijele-plave), neki govore o crvenoj kao znaku krvi, bijeloj kao miru ili žitnom polju, plavoj kao moru jadranskom ili pak neki o Dunavu. Sve su svakako netočne bilo iz povijesnog odstupanja ili općeg kasnije nastalog mita. Jednostavan odgovor možemo pronaći u heraldici stoga smo pitali našeg stručnjaka i heraldičara Antu Brešića pl. Mikulića da nam ukratko objasni:

„Ako izuzmemo doba romantizma i romantiziranja unutar narodnog pokreta ostaje nam jednostavna heraldička činjenica. Naime kako u to vrijeme biva heraldički hrvatsko jedinstvo ili bolje rečeno trojednost koja se zastupa u heraldici još od vrijeme banovanja Tome II. (Bakača) Erdedija prikazana kroz sjedinjenje grbova Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, tako bivaju i sjedinjene tri dominantne boje. Crvena prikazujući Hrvatsku, bijela prikazujući Slavoniju i plava prikazujući Dalmaciju. Njihov izbor iako može se pronaći u bilo slavenskoj opravdanosti pod utjecajem panslavenskog kongresa u Pragu ili pak onoj povijesnoj bilo od severinske županije u vrijeme kraljice Marije Terezije ili upotrebe različitih zemaljskih (Landes) boja. Svakako ono najlogičnije i najvidljivije jest da u hrvatskoj zastavi u vrijeme Jelačića dovršeno je sjedinjenje koje je započeto u banovanju Tome II. Erdedija. Znači u konačnici zastava je sjedinila sve boje kako su i bili sjedinjeni hrvatski grbovi u tada službenog hrvatskom grbu koji se sastojao od Hrvatske, Slavonije i Dalmacije te ovisno o razdoblju i pridodanom grbu Ilirije (često korišten kao sinonim za oslobođenje i prisvajanje od Osmanlija otuđenih zemalja kao što je Bosna ili pridodavanja drugih van hrvatskih zemalja kao što su slovenske zemlje.). Tome u prilog ide i svečana odora bana Jelačića koja upravo uzima te tri boje koja nam govori o novom narodnom duhu jedinstva te tri zemlje koje su potpale pod njegovo banovanje ili namjesništvo. Stoga zaključak biva jednostavan kako je trojednost naših zemlja prikazana u tadašnjem kraljevskom grbu, tako biva i u zastavnom smislu kroz spoj tri boje.” (ABM)

Doznavši istinu iza duge i nejasne povijesti, možda nam je lakše uvidjeti koliko je našim predcima bilo bitno jedinstvo hrvatskog naroda isto kao i jedinstvo hrvatskih zemalja. Stoga i ne čudi da su u kasnijem dobu pisane tolike pjesme o našoj zastavi pa i iz kojeg se stvori i opravdano romantiziranje, jer uistinu hrvatska trobojnica je postala našim nacionalnim i narodnim simbolom.

Dan hrvatske zastave?

Hrvatsko kraljevsko vijeće još od ranih dana svog postojanja krenulo je s promicanjem ovog dana kao jedinstvenog za stavljanje točke na jedan od najvažnijih nacionalnih i narodnih simbola. Pa tako smo kroz društvene mreže i različita predavanja od 2015. zastupali tezu da hrvatska nalik drugim europskim zemljama bi trebala imati svoj nacionalni dan Zastave. Također smo zastupali i povratak banske ili državne zastave trojedinice u hrvatski Sabor gdje se nalazila kratko tijekom 1990tih.

Zastava Tojedinice, tj. replika banske zastave u hrvatskom Saboru 1990. (lijevo od tadašnje privremene državne)

Upravo je ta zastava i grb bila istaknuta u ključnim događajima 1990. godine, poznato je da je tadašnji predsjednik Franjo Tuđman bio popraćen uz bansku zastavu čiji stjegonoša biva poznati guslar Mile Krajina, da je na glavnom jarbolu usred trga bana Josipa Jelačića godinama bila istaknuta zastava s povijesnim grbom Trojedinice. Iako je prestala ta povijesna tradicija, a njeno mjesto su zauzeli povijesne krivotvorine kao što je predsjednička straža. Važno je spomenuti da je ta zastava i taj grb opstao kroz čitavu povijest, pa čak i kroz tmine jugoslavenskih država korišten i u Radićevom HSS-u. Stoga svakako i pozdravljamo inicijativu četiri organizacije iz 2018. (HPM, HDGZ, HIP i DBHZ), iako smatramo da način na koji se pristupa tematici treba biti svakako ozbiljniji nego li je bilo predloženo 2018. Trenutni zakoni ostavljaju različita tumačenja Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske, niti su ujednačeni da prate heraldička pravila i opise, niti je trenutni državni grb heraldički ispravan (povijest pamti da trenutno Hrvatska ima jedini heraldički pogrešan državni grb u čitavoj Europi), te svakako nemamo nikakvo zakonsko objašnjenje pojmova kao što su narodna, civilna, nacionalna zastava, što otvara mogućnosti različitim tumačenjima spominjući svega povijesnost (i to neispravno) pri opisu državnog grba, bez ikakva spomena povijesnih i narodnih zastava te slobodu njihova korištenja, koja se održava kroz juristički princip ako zakon ne brani onda nije zabranjeno. Stoga svakako se zalažemo za ozbiljniji i sveobuhvatniji pristup problematici državnog grba i zastave, uvođenja državnog praznika ili spomendana koji bi današnji dan uzdigao kao nukleus hrvatske trobojne državne, povijesne i narodne zastave i u konačnici zakonske promijene koje bi riješile već tri desetljeća dugi problem heraldičke neispravnosti državnih simbola.

Stoga nam je čast ovom prilikom svim članovima i simpatizerima Hrvatskog kraljevskog vijeća, svim Hrvatima i Hrvaticama, svim ljubiteljima naše lijepe, stare i plemenite zemlje čestitati Dan hrvatske zastave! U znak ovog velikog spomendana izvjesite svoje povijesne, narodne i državne zastave!

Najstarija hrvatska trobojna zastava u državnoj uporabi od 1848.

HKRV 2021.

Ukoliko želite podržati rad Hrvatskog kraljevskog vijeća, donacije možete uplatiti na:

Ime primatelja: Hrvatsko kraljevsko vijeće

IBAN: HR81 2340 0091 1110 8158 5

SWIFT: PBZGHR2X

Banka: Privredna banka Zagreb

Opis: Donacija