U razgovoru sa Antom Brešićem pl. Mikulićem stručnjakom na području ikonografije, ikonologije i simbolike o slobodnom zidarstvu, njegovim simbolima i njegovoj opasnosti za društvo i duhovnost.
Iako je Crkva svoj stav o masonstvu imala isti stoljećima, te je zabrana katoličkog pristupanja od 1738. uključena u kanonsko pravo, mnogi su manjak izraženog stava u Kanonskom pravu iz 1983. kojeg je promuligirao sv. papa Ivan Pavao II., koristili kao stav polaganog popuštanja i otvaranja prema pitanju masonstva. Uskoro je tadašnji kardinal Ratzinger (budući papa Benedikt XVI.) koji je bio na čelu Kongregacije za nauk o vjeri donio Deklaraciju o masonskim udruženjima koja je ponovila stav i uokvirila ga unutar novog Kanonskog prava. Unatoč tome često je došlo do pitanja postojanja dozvoljenog i zabranjenog masonstva, što se moglo čuti i od pojedinih rimskih klerika. Papa Franjo je tome stao na kraj, kada je uz njegovu dozvolu prije dva dana objavljen naputak Dikasterija za nauk vjere kojeg potpisuje kardinal Victor Fernandez. Naputak je bio odgovor na upit (dubia) filipinskog biskupa Julita Cortesa i tumači odnos i zabranu pristupa masonskim organizacijama. Ovom prilikom upitali smo stručnjaka za ikonografiju, ikonologiju i simboliku Antu Brešića pl. Mikulića, o simbolici, povijesti i opasnostima koje mogu predstavljati masonska udruženja i pokreti. ABM je doktorand humanističkih znanosti i magistra slikarstva, koji u svojem znanstvenom radu na područjima povijesti umjetnosti, povijesti i estetike bavi se temama simbola i atribucije simbola u likovnoj umjetnosti, kulturi i društvu.
(Pitanje) Crkva i masonstvo imaju iza sebe uistinu dugu povijest sukoba i nesuglasica, kako komentirate odluku i naputak Dikasterija za nauk vjere i kako je uopće došlo do potrebe za istim?
(Odgovor) U posljednje vrijeme itekako je propitkivano što preko društvenog, teološkog i čak znanstvenog aspekta pitanje kompatibilnosti masonstva tj slobodnog zidarstva i Crkve. Čak su se pojavili i određeni glasovi unutar hodnika Vatikana koji su zagovarali tzv. pomirenje između masonstva i Crkve. Od samih početaka Crkva je gledala na masonstvo u sveukupnosti njegova djelovanja kao nešto negativno i opasno po Crkvu i po kršćanski život. Svakako, temeljna teološko -pravna osnova je bula Ineminenti apostolatus pape Klementa XII. izdana 28. travnja 1738. koja brani svim katolicima pod teškim prijestupom i čak ekskomunikacijom pristup slobodnozidarskim organizacijama. Posebno su važne enciklike Humanum Genus i Inimica Vis (ka talijanskim svećenicima) pape Lava XIII. koje govore o zabrani katolicima članstva masonskim organizacijama i posebno o ugrozi prema Crkvi i našoj vjeri koju masonstvo predstavlja. To biva osnova na kojoj se temelje i zakonici kanonskog prava kroz slijedeća stoljeća, napose onaj iz 1917. Nedoumice su nastale od 1983. kada je novo Kanonsko pravo koje je promuligrao sv. Ivan Pavao II. znatno pojednostavilo svoj pristup masonstvu, tj. ne spominje ga poimenice već generalno određuje teške prijestupe i ekskomunikaciju. O tome je tadašnji kardinal i budući papa Ratzinger kao prefekt Kongregacije za nauk vjere izdao Deklaraciju o slobodnozidarskim udruženjima koja je postavila tumačenje da katolici članovi slobodnozidarskih udruženja su u stanju teškog grijeha i da bez obzira što se ne spominje poimenično u Kanonskom pravu da je i dalje zabranjeno pridruživanje članova istoj. Pojedini su to tumačili kao pustom deklaracijom bez pravnog utemeljenja, jer kanonski zakon to nije donio, napose po pitanju dvojnog pogleda na masonstvo. Upravo je današnja vijest o Naputku pod okriljem pape Franje svakako udarila jasan odgovor i na to pitanje dvojnosti masonstva i pokušaja njegove relativizacije kroz podijele na regularno i neregularno.
Kako mislite dvojnost masonstva i njegova relativizacija, koje je to regularno a koje neregularno?
Da, nažalost postoje pokušaji da se relativizira masonstvo kroz postojanje regularnog i neregularnog. U biti radi se o vrstama obreda masonerije, tj kako samo masonstvo naziva to regulacijom. Regularno ili redovno označava lože opće deističke ili sekularne naravi, često spominju božanstvo "Velikog Arhitekta" ili "Velikog Stvaratelja". Iako regularno smatra da se radi o simbolici našeg Boga, naprosto nema utemeljenja za tu tvrdnju, također sekularnost ili pak otvorenost ka tome da vjernici abrahamskih vjera se zaklinju svom Bogu pri masonskim obredima ne čini ih ništa više prihvatljivijima u pogledu Crkve. Pripadnici tih obreda uključuju škotsko, englesko, irsko. Neregularno se odnosi masonstvo označava ono koje prema njima sadrži određene točke koje zbog svog obreda ne spadaju u tradicionalni oblik poimanja masonstva. Najčešće su vezane uz obrede ili prijem članova. Primjerice prisutnost žena u masonskim organizacijama, prisutnost određenih obreda van regule, nastanak loža van hijerarhije itd. Najpoznatije neregularne su kontinentalne, često zvane tzv. orijentalne od kojih je najpoznatija i najveća Veliki orijent Francuske. Možemo u te dvije grupe uključiti i treću koje su u potpunosti nepriznate organizacije, odnosno udruženja ili grupacije masonskog karaktera, koje koriste određene obrede i simboliku masonstva.
Prošle godine na HRT-u je gostovao mons. Michael Heinrich Weninger koji je napisao knjigu Loža i oltar. Jeste li pročitali njegovu knjigu i smatrate li da ima osnove za pomirenje Crkve i masonstva na temelju te razlike regularnog i neregularnog koju on zastupa?
Imao sam prilike pročitati njegovu knjigu još prije tri godina kada je izašla, na njega kao kritiku javno je upozorio američki katolički medij Church Militant te iste 2020. Svakako knjiga pokušava provući tezu relativizacije masonstva kroz njegovu podjelu na regularno i neregularno, ista je tematika njegove doktorske disertacije. Knjiga uz povijest odnosa Crkve i masonstva, kao i oblika obreda masonstva svakako umanjuje opasnost i relativizira ju. Nažalost mons. Michael Heinrich Weninger više puta je upozoravan od crkvenih prelata vezanih uz njegove promasonske aktivnosti, iako nije član masonske lože, barem koliko je poznato, nečasno je za katolika a kamoli za svećenika biti viđen u masonskom društvu. Sam mons. Weninger optužen je od vjernika za suradnju sa masonima, napose slavljena svete mise 2014. godine uz događaj posvete nove masonske lože u Austriji i povodom petogodišnjice druge, što i sama masonska loža navodi. Osobno tvrdi da katolici nisu u prijestupu članstvom u regularnim masonskim ložama, pravdajući se manjkom spomena kazne u Kanonskom pravu, ignorirajući prethodno Kanonsko pravo iz 1917. i Dekret Kongregacije o masonstvu iz 1983. Da se radi o krivovjernom naukovanju vjernika vidimo i po današnjem proglasu od strane pape Franje i Dikasterija.
kako prepoznati masonstvo, koja je opasnost njihovih simbola?
Slobodnozidarstvo je jako skrovito, jer jedna od njihovih osnova je perfidan rad, taj perfidan i skroviti rad ih i dovodi u sukob s Crkvom koja traži otvorenost svih. Stoga uz obrede koji oni sami vrše, koji su temeljeni na pseudomesijanskom rabinističkom poretku priče o izgradnji hrama u Jeruzalemu, napose ubojtva Hirama Abiffa. Oni kroz te rekreacije što možemo otvoreno nazvati dijelom okultnog, čak i povezati s onime što nas Sveto Pismo uči a to je Sotonina Sinagoga. Masonstvo naprosto ne štuje Gospoda, ono štuje jedno zasebno božanstvo temeljeno na antikatoličkom stavu. Pokušaj povezivanja "Velikog Arhitekta" sa našim Bogom je ništa drugo doli perfidna obmana. Njihovi obredi nam to jasno i pokazuju. Taj čin ubojstva Hirama Abiffa, kojeg rekreiraju pri svakom obredu incijacije novog člana jest jedan okultni obred bez ikakva rasprave. Sam taj obred ne može se niti kristijanizirati, niti tumačiti kao nešto što je samo simbolično, to je naprosto jedan okultni obred. Često pojedine lože i obredi čak stavljaju i križ u svoju simboliku, zanimljivo taj križ je lišen Krista, perfidno asocira na kršćanstvo bez spomena Krista, dopuštajući različita tumačenja. Obrede dijele na desetine i po njima dijele isto i zemlje, neki od njih su škotski, jorkširski (američki), švedski, francuski (moderni), drevni i primitivni itd itd. Masoni imaju jednu čitavu plejadu svojih simbola, od poznatih tajnih rukovanja, sve do simbola njihove prisutnosti u našoj zajednici. Ono što možemo kazati jest da simbole koje mi vidimo su oni simboli koje oni hoće da vidimo, njihova tajnost i perfidnost idu znatno dalje od javnosti puko vidljivog. Najčešći simboli opisuju bilo božanstvo koje štuju, tog famoznog Velikog Stvaratelja ili vrijednosti za koje se zalažu. Simboli koje koriste u obredima su nam zbog protoka povijesti, isto i vrsta vlasti koje su ih branile i razotkrivale više manje poznate do određene mjere. Ti obredi i simbolika njihova imaju za cilj totalno duhovno i osobno podčiniti osobu vjernosti njihovoj loži, načelima i vjerovanjima, ako je potrebno i pod cijenu života, a duše svakako.
Jel postoje svećenici masoni, to često se spominje kao opravdanje katolicima za članstvo? Jesu li biskupi Maksimilijan Vrhovac ili Josip Juraj Strossmayer bili masoni? Jel može i laik koji je mason biti ekskomuniciran?
Ne postoje svećenici masoni, onaj svećenik koji pristupi takvoj organizaciji po automatizmu, Latae sententiae, ekskomuniciran i ne pripada Crkvi, tj. van milosti Crkve je. Ukoliko se skriva iza kolara tim gore po njegovoj duši ali i ugrozi duša drugih. Otužno je vidjeti da uopće bilo koji svećenici dovode se u poziciju čiste javne sablazni tako da svetom misom, posvetom, koinaguracijom ili prisustvom vrijeđaju Gospoda kroz inaguraciju masonskih loža. Već sam ranije spomenuo mons. Weninger, nažalost postoji i primjer viših prelata kao talijanskog biskupa Francesca Antonia Sodde koji je koinagurirao otvaranje masonske lože u Terniju. Za biskupe Vrhovca i Strossmayera se pretpostavlja da su bili masoni, bolje je kazati postoje indicije da su bili. No oni sami to nisu nikada priznali ili izjavili, najupitniji slučaj je Maksimilijana Vrhovca po kojem se jedna loža i zove, no on sam je na suđenju opovrgnuo tu tvrdnju da je bio član ili podupirao masonske lože. To je bilo tijekom suđenja bivšem franjevcu Ignaciju Dominiku Martinoviću koji je u konačnici osuđen na smrt zbog širenja revolucije i masonerije. Oko katolika jel mogu biti ekskomunicirani zbog masonstva? Odgovor jest mogu, naravno u stanju su teškog grijeha i lišeni prava svete pričesti, te je potrebno istupiti iz te organizacije, svijetlom istine rasvijetliti njene aktere, proći ispovijed i često i egzorcizam. Masonstvo može dovesti i katolika u ekskomunikaciju. Prvo direktna ekskomunikacija da ga crkvene vlasti ekskomunicraju, drugo nijekanje Boga ili participiranje u crnim misama ili drugim vrstama obreda gdje po automatizmu je ekskomuniciran. Naime postoje tri isustva iz Crkve 1. raskolništvo (koji ne priznaju autoritet i hijerarhiju), 2. hereza (oni koji slave ili promiču krivovjerstvo) i 3. Apostasija (svojevoljno odricanje i nijekanje Boga). Ovo posljednje se vrši osim direktnom negacijom i nijekanjem Boga, tako i kroz pripadanje drugim vjerama što uključuje i obrede kao što su crna misa ili nalik njima obrede često prisutne u pojedinim razinama masonerije. Katolik ne smije biti mason i strogo mu je zabranjen pristup takvoj organizaciji gdje sam čin predstavlja teški prijestup i veliki grijeh. Katolik je obavezan u slučaju počinjenja istog odmah napustiti takvu organizaciju, pokajati se i ispovijedati (često je potreban i čin egzorcizma sprovesti)
Jel može katolik biti u društvu masona, bez da je član masonske lože?
Ne postoji naravno ništa što brani čovjeku da se druži s drugim ljudima koji su drugih vjera ili krivovjera. No, postoji nešto što se naziva ugled i čast! Napose nije primjereno da katolici uglednici iz našeg jednako kako crkvenog tako i svjetovnog života, naše zajednice, udruženja, vlasti itd bivaju viđeni u masonskim krugovima. Osobna prijateljovanja valjaju biti osobna, dok javno prisustvo u takvim krugovima nije primjereno. Mogu slobodno kazati manje je nečasnije vidjeti jednog uglednika u javnoj kući nego li u masonskom društvu (kratko se nasmijasmo). Stoga uistinu zanimljivo je da Dikasterij je upravo izdao i naputak da filipinski biskupi valjaju provesti pastoralni rad u župama kroz katehetsko obrazovanje ljudi o opasnosti masonstva. Vjerujem da bi bilo dobro da i naši uglednici, a napose političari, da ne spominjemo i neke komične lože i masone, bivaju naučeni o opasnosti masonstva u svakom njegovom obliku.
Glede naputaka kakav je stav monarhista u Hrvatskoj oko masonstva, može li monarhist biti mason ili u društvu masona? Kakav vid državnog ustroja je plodno tlo za masonstvo?
Svakako smo pozdravili ovaj naputak Dikasterija i drago nam je da Crkva i javno izlazi glede ovih opasnosti koje vrebaju vjernike, ali i naše društvo. Za monarhista može li on biti mason, odgovor je jednostavan ako je hrvatski monarhist onda ne može jer se to kosi s načelima ideala Hrvatskog Kraljevstva bez obzira bio on vjernik ili ne. Hrvatsko Kraljevstvo i kruna hrvatska je vazda bila i jest katolička, to ne umanjuje prava slobode vjere i priznatih vjerskih manjina koji su svoja prava dobivali kroz stoljeća. No sam temelj i načela jesu jedne katoličke monarhije, ako uzimamo ta načela jednostavno su ne samo nespojiva sa masonstvom, već su mu i direktna suprotnost. Katolička kultura je sastavni dio našeg identiteta bez obzira imala ona u osobama i duhovni element, ona je ključni dio našeg europskog a posebno srednjoeuropskog i mediteranskog pripadanja. Upravo je povijesno jedan od razloga stvaranja prvih demokratskih republika kao što su Sjedinjene Američke Države bio sloboda koja uključuje slobodu masonstva bez zabrana (katoličke monarhije) ili državnih regulacija (protestantske monarhije). Masonstvo osim u temeljima SAD kroz njihove "oce utemeljitelje" također je bitan čimbenik i Francuske revolucije, Geribaldijevog poretka i mnogih drugih antikatoličkih revolucija, pučeva i ratova.
Je li masonstvo opasno i bojite li se za život ili sigurnost s ovakvim javnim razgovorima i izjavama?
Masonstvo je izuzetno opasno, uz naravno duhovnu propast i vječno prokletstvo, povijest nam je svjedočila koliko je njihov utjecaj opasan i za sigurnost i živote naše zajednice i pojedinaca. Iza njih su čitave revolucije, perfidne zakulisne igre, ubojstva... (nasmijao se) Ne, ne bojim se masona, što mi mogu učiniti utjecati da dobijem otkaz u državnom zaposlenju koga nemam? Dovoljno je i njihov utjecaj bio među vladajućim i utjecajnim strukturama, no toliko nam je degradirana i uništena zajednica i domovina da čime mogu uopće prijetiti? Uostalom kakav bi to bio katolik, kakav bi to bio katolički plemić ili vitez da se bojim onih koji nemaju hrabrosti niti vlastitim imenom stati iza svojih stavova. Svakako preporučujem za čitati djelo Priručnik kršćanskog ratnika, Erazma Roterdamskog koji će učvrstiti stav svakog kršćanina i borca za dobro.
Kakav je položaj Hrvatskog kraljevskog vijeća čiji ste trenutno čelnik i član po pitanju masona? Može li član HKRV biti mason?
Vrlo jednostavan, HKRV strogo brani članstvo osobama koji su članovi masonskih organizacija, još 2019. donijeli smo pravilnike O članstvu u slobodnozidarskim ložama i udruženjima, kao i pravilnik O članstvu u lažnim redovima u kojima se regulira da član HKRV koji je član bilo masonskih ili nositelj lažnog plemstva ili viteških ili drugih redova biva isključen ili opomenut da istupi iz istih. Hrvatsko kraljevsko vijeće je ipak hrvatsko monarhijsko udruženje koje okuplja plemstvo, potomke plemića i pučanstvo, temeljeno na kršćanskim korijenima i katoličkom socijalnom nauku.
I za kraj koju ostavljate poruku onima koji su u krilu bilo masonskog članstva ili njihovom utjecaju i društvu?
Extra Ecclesiam nulla salus (latinski za: nema spasenja van Crkve), stoga slijedite naputke Crkve. Gospod prima sve grešnike i nikada nije kasno se pokajati i krenuti pravim putem, odmaknite se od krugova i društva koji vas guraju u vječit ponor. Za kraj sjetimo se Crkva nije demokracija, niti je Nebesko Kraljevstvo republika da bi raspravljali o izboru onoga što nam odgovara. Stoga postanite dio dobra, postanite dio zajednice i rasvijetlite tminu koja obavija ovo zlo, prokažite njene aktere i u konačnici ne bojte se jer istupanjem ste na strani dobra.
Razgovor sa ABM za HKRV vodio Domagoj Jurčić pl. Jurjević de Tuol, 15. studenog 2023.
Pokojni odvjetnik Marijan Hanžeković bio je veliki meštar Velike lože Hrvatske
Hrvatsko kraljevsko vijeće
2023.
Postanite mecena i podržite rad Hrvatskog kraljevskog vijeća, donacije možete uplatiti na:
Ime primatelja: Hrvatsko kraljevsko vijeće
IBAN: HR8123400091111081585
SWIFT: PBZGHR2X
Banka: Privredna banka Zagreb
Opis: Donacija
Comments