Na današnji dan 18. kolovoza 1830. rođen je NjCKV kralj Franjo Josip I., najdugovječniji hrvatski vladar, jedan od najomiljenijih hrvatskih vladara u povijesti i prvi hrvatski vladar pod čijom krunom su se nalazile sve hrvatske povijesne zemlje.
Rođen i odgojen u strogom duhu tzv. španjolskog dvora, već od mladosti je imao rigorozan dnevni režim učenja i vježbanja. U dječačkim danima učio je uz njemački, francuski, talijanski, mađarski, češki te slavenski. Da bi kasnije naučio govoriti i druge jezike među kojima i hrvatski, a vojnu obuku započeo je s 13 godina. Nakon revolucionarnih događaja 1848. godine i abdikacije kralja Ferdinanda V. ustoličen je za cara Austrije, apostolskog kralja Ugarske, kralja Hrvatske, Češke itd. usred liberalnih revolucija i rata s Ugarskom. U to vrijeme posebice se vezao s hrvatskim banom Josipom grofom Jelačićem Bužimskim i čak potaknuo vjenčanje znamenitog hrvatskog bana. Po razbijanju liberalnih revolucija uvodi se nova konzervativna vlast pod palicom ministra Bacha, kasnijom reformama dolazi do donošenja novog ustava koji je dao poveća prava i autonomiju narodima.
(prikaz ustoličenja Franje Josipa I. 1848. godine)
Svoju dugu vladavinu temeljio je na spoju drevnog Božanskog prava vlasti i suvremenog nacionalnog prava parlamentarizma. U njegovo vrijeme sjedinjena je Hrvatska-Slavonija i Dalmacija, te Rijeka i Međimurje pod banom Jelačićem. Iako su kasnije Dalmacija i Međimurje svojom voljom otišle ka autonomiji i nezavisnosti od matice Hrvatske kralj je ustrajao na hrvatskom državnom pravu te zadržao naslovno jedinstvo Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Nesklon modernizmu i liberalizmu teško je popustio pred ugarskim pritiscima i potpisao 1867. Austro-Ugarsku nagodbu, Hrvati su tada odlučili umjesto s Bečom svoje državno uređenje riješiti s Ugarima, te je 1868. kralj potpisao Hrvatsko-Ugarsku nagodbu. 1887. godine oslobođena je Bosna i Hercegovina te započet njezin razvoj. Kako car i kralj je bio izrazito velike starosti daljnju reformu Monarhije prepustio je nasljednicima.
Smatrao je da je on zaštitnik svih svojih podanika, te je zapamćen po izreci:
''Uloga mene kao vladara starog kova, jest da štitim svoje narode od njihovih političara''
(Hrvatski kralj Franjo Josip I. za posjete Zagrebu i otvaranja HNK 1895.)
Kroz čitavu hrvatsku povijest niti jedan hrvatski vladar i državnik nije podnio toliku žrtvu za službu kao kralj Franjo Josip I. Brat mu biva streljan u Meksiku, sin mu umire pod nerazjašnjenim okolnostima, ženu mu je ubijena od talijanskog anarhista, te u konačnici njegov nećak prijestolonasljednik Franjo Ferdinand sa suprugom biva umoren od srpskih terorista 1914. godine. Sam Franjo Josip pred kraj života je napisao:
''Izgubio sam sve do čega mi je stalo u životu...''
Unatoč svemu doba vladavine kralja Franje Josipa I. biva zlatno doba Hrvatske, nikada u budućnosti niti povijesti Hrvatska neće doživjeti takav uspon u kulturi, znanosti, društvu i gospodarstvu. U vrijeme njegove vlasti Hrvatska-Slavonija biva bogatija nego li Srbija i Bugarska zajedno. Kralj Franjo Josip I. posebice je bio vezan uz Hrvate, politički je u njima vidio protu-uteg mađarskom utjecaju, dok osobno je među najbližim prijateljima ubrajao Hrvate, od grofa Jelačića sve do Nike pl. Dubokovića. Posebno je gajio ljubav prema Dalmaciji, iako je mrzio putovati brodom, toliko očaran Dalmacijom često putuje uz nju. Zahvaljujući njemu većina hrvatskih gradova u Dalmaciji su dobili čitave rive i obrise gradova. Kralj Franjo Josip I. ostao je zapamćen kao jedan od najomiljenijih hrvatskih vladara čija vladavina bilježi red, vladavinu pravde, prosperitet i kulturni uspon. Sinjska alka se čitavo stoljeće trkala alku upravo u čast njegova rođendana u ove dane, sve do doba socijalizma kad je uvedena današnja praksa.
Comments