Na današnji dan 17. kolovoza 1887. rodio se NjCKV hrvatski kralj Karlo IV., posljednji hrvatski vladar po Zvonimirovu nasljednom pravu i jedini hrvatski kralj blaženik Katoličke crkve.
Po starom stoljetnom hrvatskom običaju kraljev rođendan, poznatiji kao kraljevo, nije predstavljao samo obično slavlje, već je bio izraz hrvatske tisućljetne državnosti i njena kontinuiteta. Taj dan popraćen je različitim pučkim i narodnim slavljima, državnim i kulturnim priredbama, pa čak se i slavna Sinjska alka trkala upravo u čast Vele Gospe i vladareva rođendana. NjKV blaženi hrvatski kralj Karlo IV. Habsburško-Lotarinški rodio se kao sin nadvojvode Otona Franje Habsburško-Lotarinškog i kraljevne Marije Josipe Saksonske. Svoju povezanost s Hrvatskom njeguje od najranije dobi, ljeta provodi u Opatiji i Istri gdje igrajući se i družeći s djecom hrvatskih ribara i težaka, uči prve hrvatske riječi i sklapa prva prijateljstva koja će održavati do kraja života. Iako nije bio određen za prijestolje, nemilim događajima koji uključuju smrt kraljevića Rudolfa i ubojstvo prijestolonasljednika Franje Ferdinanda doveli su ga na položaj prijestolonasljednika. Oženio se za NjCKV kraljicu Zitu od Burbon-Parme s kojom je za života imao osmero djece, od kojih najstariji sin biva veliki hrvatski domoljub i borac za hrvatsku nezavisnost, kraljević Oton (poznatiji kao Otto von Habsburg).
Smrću dugogodišnjeg hrvatskog vladara NjCK Franje Josipa I. dolazi na tisućljetno hrvatsko prijestolje, kao car Austrije, apostolski kralj Ugarske, kralj Hrvatske, kralj Češke itd. Kao vladar zalagao se za mir, posebice posvetivši pažnju svojim vojnicima, brizi za siročad, udovice i ratne invalide. Svoju dvor zamijenio je onim prve bojišnice i postao uzoritim vladarom. Već pri samoj hrvatsko-ugarskoj krunidbi izdaje hrvatsku krunidbenu zavjernicu. Tijekom svoje vladavine svaki put je podržao i samoinicijativno se zalagao za ujedinjenje hrvatskih zemalja, njegovo nasljeđe je i prvo ministarstvo socijalne skrbi u Europi. U listopadu 1918. proglašava sjedinjenje Hrvatske-Slavonije (s Istrom i Rijekom), Dalmacije i Bosne-Hercegovine u jedinstveno Hrvatsko Kraljevstvo čime su po prvi puta u hrvatskoj povijesti sjedinjuju sve hrvatske zemlje u jednu hrvatsku državnu cjelinu. Iako će ovo stanje de facto trajati nekoliko dana, a de jure nekoliko mjeseci, to biva kruna njegove politike prema Hrvatskom narodu.
U vrijeme njegove vladavine banovala su tri hrvatska bana; barun Ivan Škrlec Lomnički (1916.) - 1917., Antun pl. Mihalović 1917. - 1918. (od studenog nelegitiman) i Dragutin pl. Unkelhauser 1918. posljednji legitimni hrvatski ban. Kada je otišao u izbjeglištvo nakon raspada K. u. K. monarhije i palih pokušaja restauracije, često je govorio na upit da ne postoji više Hrvatska, da dok je on živ i dok nosi naslov hrvatskog kralja postojat će i Hrvatska! U teškim uvjetima života u izgnanstvu i zatočeništvu, preminut će na otoku Madeira 1922. NjS sv. papa Ivan Pavao II. proglasit će ga blaženikom Katoličke crkve 2004. godine.
NjKV bl. Kralj Karlo IV. ostat će zapamćen u hrvatskoj povijesti kao posljednji hrvatski kralj po Zvonimirovu nasljednom pravu i jedini hrvatski kralj blaženik Katoličke crkve
Blaženi hrvatski kralju Karlo IV. moli za nas! Viribus unitis!
コメント