22. travnja 2021. članovi HKRV-a obilježili godišnjicu rođenja dr. Izidora Kršnjavog, znamenitog hrvatskog ministra, povjesničara umjetnosti, umjetnika, književnika i pravaško-monarhističkog političara.
Izidor Kršnjavi rođen je 22. travnja 1845. u Našicama, u Zagrebu i Vinkovcu stječe gimnazijsko obrazovanje, uz koje i stječe prvu likovnu obuku. U Beču studira povijest umjetnosti i povijest, dok slikarstvo na Bečkoj i Minhenskoj akademiji, doktorski studij iz filozofije uspješno će obraniti u Beču 1870., kasnije završava i studij prava. Taj svestrani i višestruki umjetnik i intelektualac ostavit će nezaboravan pečat na hrvatsku kulturu i identitet. Njegov rad iako se protezao pitanjima politike, povijesti i prava uvijek će se temeljiti na njegovu kulturnom radu gdje će ostvariti svoj najveći doprinos hrvatskom narodu i Trojednoj kraljevini Hrvatskoj, upravo čiji je postao znameniti ministar (pročelnik odjela). Nakon višestrukih studija, te slikarske izobrazbe u Italiji gdje je bio na studijskom putovanju, vraća se u Hrvatsku gdje na Sveučilištu kralja Franje Josipa I. u Zagrebu postaje profesor povijesti umjetnosti i arheologije što je doprinijelo razvitku tzv austrijske škole u konzervaciji i odnosu ka baštine. Važan je za osnutak i razvoj Kraljevske i zemaljske obrtne škole u Zagrebu (danas Primijenjene umjetnosti) čiji biva dugogodišnji član direktorija i profesor, kao i općenito za poticanje rada Hermanna Bolléa. Tih godina sudjeluje u osnivanju Društva umjetnosti čiji je bio član kao umjetnik, tajnik i u konačnici stvaratelj temeljnih statuta, kao i ravnatelj galerije tadašnje JAZU. Nakon što dolazi do sukoba ponajprije s pokroviteljem JAZU biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom, Đurom Dančićem i nesuđenim predsjednikom JAZU Franjom Račkim upravo po pitanju izgradnje hrvatskog identiteta, u kojem se razilazi od narodnjačkih težnji za jugoslavenstvom kojeg sam Kršnjavi smatra jednako pogubnim za hrvatsko kao što je bilo odbačeno ilirstvo (ista zabluda drugog imena). U tom trenu potaknut domoljubnim željama za očuvanje i jačanje hrvatskog identiteta priključuje se unionistima čiji postaje zastupnik u Saboru. Zbog čega odlazi na studij prava kako bi mogao nadograditi svoju političku karijeru i u konačnici postaje u vladi notornog bana Dragutina Khuen-Hedervarija pročelnik (ministar) Odjela za bogoštovlje i nastavu, ministarstvom kojeg bi danas usporedili s onim obrazovanja i kulture. Tu biva vrhunac njegovog javnog političkog djelovanja gdje se pokazao ključnim čimbenikom u obnovi prijestolnog grada Zagreba, promicanju srednjoeuropskog identiteta, promicanju tzv. narodnog stila u graditeljstvu i umjetnosti. Stipendiranju naših vrsnih mladih umjetnika, izgradnji velebne palače samog odjela s zlatnom dvoranom i velikim državnim umjetničkim narudžbama iz slikarstva i kiparstva. otvaranju i razvoju mnogih muzeja, galerija, škola i javnih prostora, sve naravno kulminirajući velebnim posjetom kralja Franje I. u Zagrebu te otvaranja mnogih institucija i njenih palača kao što su ona Narodnog i zemaljskog kazališta, školskog (gimnazijskog foruma) itd. U tom razdoblju njegova rada kao ministra u kraljevskoj hrv-sla-dal zemaljskoj vladi pružao je otvoren otpor banu Khuenu uvijek tražeći hrvatsku samobitnost i identitet, pa makar unutar Svete krune. U konačnici taj sukob je porastao do krajnjih granica nakon čega ban Khuen prestaje trpjeti Kršnjavijevu kritiku njegove vlasti, te stoga Kršnjavi traži ostavku koju prihvaća kralj Franjo Josip I. i razrješuje ga dužnosti. Nakon čega obnavlja svoju poziciju sveučilišnog profesora, posebice važnog za tadašnja arheološka i povijesna istraživanje u kojima surađuje s velikanima kao što su don Frane Bulić i dr. Vjekoslav Klaić. Politički se priklanja Čistoj stranci prava, tj. Franku dijeleći iste poglede očuvanja hrvatskog državno-krunskog prava kao izvorišta svih prava na državnu samobitnost. U sferi umjetnosti podržat će mlade umjetnike i prihvatiti secesiju i modernu. Izidor Kršnjavi kao slikar i umjetnik se pokazao sklon akademističkom pristupu uz moderne tendencije, posebice moderne kada će obnoviti svoj slikarski opus u 1920tim godinama. U književnom pogledu kao vrsni medievist i prevoditelj, prevevši čitavu Danteovu Božanstvenu komediju u razdoblju 1909. - 1915. Nakon Velikog rata 1914. - 1918. padom hrvatske državnosti, te nastankom zlosretne Jugoslavije, povlači se iz svih većih političkih zbivanja, biva nasilno umirovljen kao profesor na Sveučilištu i okreće se ka slikarstvu i umjetnosti, te književnom radu. Valja napomenuti da u svom promišljanju i radu promicao je tradicionalizam, no prihvaćao suvremene tokove, često ga nazivajući modernim tradicionalistom. Zaslužan je za mnoge vizure naših gradova, za izgradnju velebnih javnih zdanja i crkva, za razvoj hrvatske kulture, tradicije i narodnog stila, za razvoj hrvatske nacionalne umjetnosti. Općenito ga možemo smatrati zaslužnikom za jačanje hrvatskog srednjoeuropskog identiteta i njegovo kontriranje jugoslavensko-balkanskom, uistinu osoba koju s razlogom nazivamo ocem moderne hrvatske kulture i identiteta. Izidor Iso kršnjavi preminuo je 3. veljače 1927. u Zagrebu, pokopan na zagrebačkom groblju Mirogoj.
zbog veličine i znamenitosti za hrvatsku kulturu i srednjoeuropski identitet, kojeg predstavlja dr. Izidor Kršnjavi, osoba po kojoj mnoge škole, trgovi i ulice s razlogom nose njegovo ime. Članovi Hrvatskog kraljevskog vijeća 22. travnja 2021. zapalili su i položili svijeće ispred biste Kršnjavog kraj negdašnje Kraljevske i zemaljske obrtne škole u Zagrebu (danas Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn), čiji je upravo osnivač bio sam Kršnjavi.
HKRV 2021
Ukoliko želite podržati rad Hrvatskog kraljevskog vijeća, donacije možete uplatiti na:
Ime primatelja: Hrvatsko kraljevsko vijeće
IBAN: HR81 2340 0091 1110 8158 5
SWIFT: PBZGHR2X
Banka: Privredna banka Zagreb
Opis: Donacija
Comments