1. travnja slavljena je sveta misa u grkokatoličkoj konkatedrali sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu uz nakanu kanonizacije bl. kralja Karla IV.
Gebetsliga Hrvatska odnosno Kralja Karla IV. molitvena liga za mir među narodima prvi puta je organizirala skupno moljenje Novene u korist kanonizacijske nakane za blaženog kralja Karla IV. u Hrvatskoj. Posebnu dubinu molitvi i promišljanju činilo je doba Velikog tjedna u kojem svo svjedočili Kristov život, muku i uskrsnuće koji bivaju jedna od glavnih inspiracija blaženom Karlu IV. koji uz svakodnevno moljenje krunice je posebno bio privržen Presvetom srcu Isusovu. Posljednji dan novene obilježio je Uskršnji ponedjeljak na koji dan upravo se obilježava i godišnjica smrti blaženika. Tom prigodom u grkokatoličkoj konkatedrali sv. Ćirila i Metoda na Gornjem Gradu u Zagrebu slavljena je sveta misa u kojoj je prinesena nakana za kanonizacijski proces. Prigodom čega je svetu misu slavio velečasni otac Gorazd Bastašić, župni vikar. Tijekom slavljena božanske liturgije sv. Ivana Zlatoustog, otac Bastašić je održao prigodnu propovijed gdje je spomenuo važnost i uzor blaženog kralja Karla IV. u nastojanjima današnjim izgradnje obitelji, političkog vodstva i kršćanske moralnosti u političkom, javnom i kulturnom životu. Nakon misnog slavlja otac Bastašić pozvao je članove Gebetslige i HKRV na druženje u prostorijama konkatedrale, gdje smo imali priliku razgovora i druženja sa župnom zajednicom.
O blaženom kralju Karlu IV.
Posljednji legitimni hrvatski kralj po Zvonimirovu nasljednom pravu i blaženik katoličke Crkve, rođen je kao jedan u nizu nadvojvoda doma Habsburško-Lotarinškog. Sam nadvojvoda Karlo od početka života nije bio određen za prijestolje, sudbom koja je slijedila po smrti kraljevića Rudolfa, nejednakom vjenčanju kraljevića Franje Ferdinanda i supruge vojvotkinje Sofije, te njihova ubojstva u Sarajevu dovela je Karla 1914. na položaj kraljevića i prijestolonasljednika. Po smrti dugovječnog kralja Franje Josipa I. 1916., Karlo je postao austrijski car, te ugarski, hrvatski, češki itd kralj, posebno na velikoj hrvatsko - ugarskoj krunidbi u Budimpešti u prosincu 1916. kada je okrunjen kao hrvatski i ugarski kralj, te Zita kao naša kraljica. Njegova sudbina, kao i njegove supruge bila je vezana uz tegobe ratnog doba. Izuzetno su socijalno bili osjetljivi, tražili su od visokog društva i dvora skromnost i požrtvovnost u danima neimaštine i patnje svojih naroda. Težio je čitavo vrijeme za mirom, pomoći siromašnima, udovicama i siročadi. Tražio je od dvora da mora prolaziti patnju i muke svojih naroda. Bio je sklon trijalističkom i federalističkom rješenju političkog pitanja u monarhiji zbog čega u posljednjim danima svoje vlasti reformira Monarhiju čak sjedinjujući hrvatske zemlje. Bio je vrlo pobožan i požrtvovan, svakodnevno je molio krunicu, prilagao patnje i muke ka oltaru, posebno je svetkovao Presveto srce Isusovo. Nakon završetka rata 1918. odlazi u egzil u Švicarsku, prati supruga u dva pokušaja restauracije vlasti u Ugarskoj i željama za oslobođenje Hrvatske iz Jugoslavije. U konačnici umire na otoku Madeiri u teškoj bolesti, mukama i patnji pronoseći ime Kristovo na svojim usnama. Godine 2004. sv. papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženikom Katoličke Crkve.
Hrvatsko kraljevsko vijeće
2024.
Postanite mecena i podržite rad Hrvatskog kraljevskog vijeća, donacije možete uplatiti na:
Ime primatelja: Hrvatsko kraljevsko vijeće
IBAN: HR8123400091111081585
SWIFT: PBZGHR2X
Banka: Privredna banka Zagreb
Opis: Donacija