Hrvatsko kraljevsko vijeće obilježilo 450 godišnjicu Bitke kod Lepanta i spomendan Gospe od Ružarija

Hrvatsko kraljevsko vijeće obilježilo je 450. godišnjicu Bitke kod Lepanta i spomendan Gospe od Ružarija u Zagrebu, Rijeci i Jelsi na otoku Hvaru.

Ovog četvrtka 7. listopada, navršila se 450. godišnjica od pobjede Svete lige nad Osmanlijama u Bitci kod Lepanta, najvažnijoj pomorskoj bitci novog vijeka koja je postala prekretnica dominacije europskih zemalja nad Mediteranom i postepenog slamanja invazije Osmanlija u Europi. Ova pomorska bitka smatra se jednom od najvažnijih europske i kršćanske civilizacije uz koju je i vezan spomendan Blažene Djevice Marije od Krunice, odnosno Gospe od Ružarija (također poznate i kao Gospa od Pobjede). Čitav je listopad, u duhovnom pogledu, izrazito važan u katoličkom svijetu. Također, vezan je uz pobožnost Gospi kao mjesec svete Krunice. Zbog navedenog, udruga Hrvatsko kraljevsko vijeće obilježila je ovaj nadnevak i spomendan kroz aktivnosti svjetovnog i vjerskog značaja u Rijeci, Zagrebu i Jelsi na otoku Hvaru.

ZAGREB

Po tradiciji, sedmog je listopada u Zagrebu u mnogim župama prikazano Presveto pred kojim su se vjernici klanjali i molili. Tom su prilikom i članovi HKRV-a u pobožnosti prema Gospi molili krunice za duše poginulih boraca na Lepantu i za njihove obitelji i potomke.

JELSA

U Jelsi na otoku Hvaru, baštini se stoljetna pobožnost prema Gospi. Također je razvijen i kult vezan uz Lepant. Otok je za spomenutu bitku podigao i opremio galiju pod imenom sv. Jeronima (Jerolima) koja je sudjelovala protiv Osmanlija. Nakon pobjede, u čast Marije, podignuti su lepantski oltari i sačuvani artefakti vezani pobjedu. Zbog duge pomorske tradicije i općenito maritimne kulture koju ima otok Hvar, a posebice Jelsa, naši su članovi posjetili župnu crkvu Uznesenja Marijina gdje su se pomolili i slikali uz prigodnu povijesnu hrvatsku zastavu (više o oltaru, hvarskoj galiji sv. Jeronima i općenito simbolici u daljnjem tekstu).

RIJEKA

U Rijeci je u organizaciji riječkih dominikanaca održana procesiju u čast Kraljice svete Krunice. Tom su se prilikom uzvanici molili i prisjetili značaja Gospe i same Lepantske bitke. U procesiji su sudjelovali i pojedini članovi i simpatizeri Hrvatskog kraljevskog vijeća.

Izvor slike: HKM/Ivan Dominik Iličić

U daljnjem tekstu prenosimo tekst o povijesnim okolnostima, ikonografiji i značenju Lepantske bitke i pobožnosti Gospi povjesničarke umjetnosti Marije Matijašević i doktoranda Ante Brešića Mikulića:

Bitka kod Lepanta i Gospa od Ružarija

Godine 1571., dana 7. listopada, odvila se jedna od najznačajnijih pomorskih bitaka novoga vijeka. U njoj je Sveta liga, osnovana na inicijativu sv. pape Pija V., pobijedila do tada dominantnu kopnenu i pomorsku velesilu Mediterana - Osmansko carstvo. Sveta liga predvođena knezom Ivanom Habsburškim i sastavljena od zemalja Španjolske, Mletaka, Genove, Toskane, Papinske Države, Malteškog reda itd., sastojala se od dvjestotinjak brodova. Suprotna strana osmanske velesile brojala je između 260 i 300 brodova predvođenih velikim admiralom Müezzinzade Ali-Pašom. Bitka je bila neizvjesna do zadnjeg trenutka. Osvajanje osmanlijskog zapovjednog broda za kojeg su se borili čitava dva sata, napokon je označilo prevagu kršćanske strane. Uskoro je došlo do potpunog sloma Osmanlija. Svega pedesetak brodova uspijeva pobjeći. Ostali su potopljeni ili razoreni.

Maketa hvarske galije sv. Jeronim (Jerolim) s pulenom Zvir

Procjenjuje se da je u redovima Svete lige sudjelovalo oko 80 tisuća boraca, od čega između 8 do 10 tisuća Hrvata. Mnogi od njih vezani su uz galije koje su podizale i opremale priobalne komune i otoci Cres, Krk, Rab, Šibenik, Trogir, Hvar i Kotor, te u ranijoj predbitci i grad Zadar. U vojnom ustroju, tada mletačkih zemalja, zaleđe je pripadalo pod vojne pozive. Gradske i otočke komune imale su primarnu obavezu popunjavanja galija i brodova u ratu. Upravo zbog toga, otoci i gradovi osiguravaju redove brodovlja koje je pod kršćanskim, mletačkim i vlastitim stjegovima pronijelo u bitci slavu pobjednika, ovjenčanih lovorika pobjede u ime Gospe.

Sačuvana pulena (kljun broda) naziva Zvir (zvijer) u obliku zmaja s hvarske galije sv. Jeronima

Vjerska dimenzija bila je vidljiva od samog početka. Naime, vojnicima je naloženo da prije bitke poste tri dana i redovno se ispovijedaju i pričešćuju. Svakom je vojniku predana krunica, što je kasnije i dovelo do njezinog širenja u općoj kršćanskoj pobožnosti. Papa Pio V. na sam dan bitke pozvao je svećenike da u župama prikažu Presveto za klanjanje i molitvu. Sudbinu borbe predao je u ruke Marijine.

Svećenici i papinski nuncij blagoslovili su svaki brod zasebno. Prema predaji, dok su Ali Pašini poslušnici prenosili galijotima njegov poziv o neposlušnosti prema vitezovima i kapetanima i jamčili sultanovu slobodu ukoliko odbiju poslušnost, tada je vrhovni zapovjednik Svete lige, knez Ivan Habsburški, išao osobno od broda do broda s velikim raspelom u ruci i pozivao borce na borbu do kraja govorivši:

„Ne postoji raj za kukavice!”

Nakon poraza osmanske flote kod malog mjesta Lepant u Grčkoj, odigrala se prevlast kršćanskog svijeta nad Mediteranom. Pobjeda je pripisivana molitvi krunice i četrdesetsatnom klanjanju pred Presvetim na koju je pozvao sve kršćane spomenuti sv. papa Pio V. Godinu dana od Lepantske bitke u lauretanskim litanijama Marija biva proglašena Auxilium Christianorum, odnosno pomoćnicom kršćana. Time se počinje širiti kult Ružarija (Gospe od Krunice) izvan dominikanskog reda. Prema predaji, osnivaču dominikanskog reda Dominiku de Guzmánu, ukazala se Bogorodica nudeći mu krunu ružinih cvjetova. U ikonografiji, sv. Dominik prikazivan je zrelije muževne dobi (ni premlad ni prestar), u dominikanskome habitu s knjigom i ljiljanom. Iako i prethodno postoje prikazi, nakon Tridentskog sabora i pobjede kod Lepanta biva učestalija ikonografija koja ga prikazuje u trenutku primanja krunice od Gospe.(1)

Sv. Dominik prima krunicu

Lepantski oltar (na restauraciji) s oltarnom slikom Gospe od Karmena sa sv. Šimunom Stockom, likovima slavljenika Lepantske bitke i dušama u čistilištu, Baldassare D’Anna, župna crkva Uznesenja Marijina, Jelsa, oko 1592.

Nakon ključnog događaja za Katoličku crkvu, počinje intenzivno naručivanje oltarnih pala u čast Gospi od Ružarija. Širenje se uglavnom vezalo uz dominikanske samostane, među kojima su i tri na Hvaru; u Starome Gradu, Hvaru i na Šćedru. Međutim, sliku ove ikonografske tematike nalazimo i u Jelsi u župnoj crki Uznesenja Marijina. Povjesničarka umjetnosti Ivana Prijatelj Pavičić atribuira je Baldassareau D 'Anni zbog sličnosti s njegovim ostalim djelima na istočnoj obali Jadrana.(2) Na slici prikazana je Majka Božja na polumjesecu koja sv. Šimunu Stocku pruža škapular. Ispod nje su s lijeve strane naslikani duždevica i dužd Alviso Mocenigo koji je u to vrijeme vladao Mletcima, no najvjerojatnije se radi o kasnijem duždu Sebastijanu Venieru i duždici Ceciliji Contarini. On je u to vrijeme bio glavni mletački zapovjednik flote. Papa Pio V. nalazi se do njih. Prikazan je bez atribucije svetosti jer u trenutku nastanka slike još nije bio kanoniziran i uzdignut na oltar svetosti. S desne strane nalaze se španjolski kralj Filip II, knez Ivan Habsburški i kraljica? (moguće da se radi o njihovoj sestri Margariti Habsburškoj). Podno njih prikazan je arkanđeo Mihael koji pruža ruku vjerniku u čistilištu. Nakon ikonografske analize datirana je oko 1592. godine, odnosno nakon Lepantske bitke koja se dogodila 1571. godine. Oltarna je slika duže vrijeme bila skinuta s desnog bočnog oltara te postavljena na prostor kora. Nezaštićena i podložna lošim mikroklimatskim uvjetima bila je na neprimjeren način naslonjena na korsku ogradu. Napokon, priloge za njezinu restauraciju prikupili su župljani uz župnikovu pomoć te Općina Jelsa.

Detalj mehaničkih oštećenja nastalih uslijed skidanja metalne krune

Osim spomenutog, na Hvaru se nalaze još neka slikarska ostvarenja s ikonografijom Gospe od Ružarja. Povjesničarka umjetnosti Zorka Bibić u svom radu Oltarna pala Gospe od Ružarja u Vrboskoj i ostala djela slikarske obitelji Bassano na otoku Hvaru navodi Gospu od Ružarija iz crkve sv. Lovre u Vrboskoj, a koja se pripisuje Leandru Bassanu dal Ponteu.(3) Središnji likovi su Bogorodica i protagonisti Lepantske bitke.

Leandro Bassano, Gospa od Ružarija, župna crkva u Vrboskoj, nakon 1571.

Izvori:

*1) Sanja Cvetnić, »DOMINIKANCI U HRVATSKIM KRAJEVIMA I IKONOGRAFIJA NAKON TRIDENTSKOGA SABORA (1545.-1563.)«, u: Croatica cristiana periodica, časopis instituta za crkvenu povijest Katoličkog bogoslovnog fakulteta sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2010., str. 16.

*2) Ivana Prijatelj Pavičić, »O autorima dviju slika posvećenih pobjedi kod Lepanta«, u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti 17/1993. br. 2, Filozofski fakultet u Zadru Sveučilišta u Splitu, 1993., str. 51.

*3) Zorka Bibić, »Oltarna pala Gospe od Ružarja u Vrboskoj i ostala djela slikarske obitelji Bassano na otoku Hvaru«, u: Prilozi povijesti otoka Hvara, Vol. XII, No. 1, 2014., str. 193.

Hrvatsko kraljevsko vijeće

2021.

Postanite mecena i podržite rad Hrvatskog kraljevskog vijeća, donacije možete uplatiti na:

Ime primatelja: Hrvatsko kraljevsko vijeće

IBAN: HR81 2340 0091 1110 8158 5

SWIFT: PBZGHR2X

Banka: Privredna banka Zagreb

Opis: Donacija