HKRV osudio šovinističku retoriku mađarskog premijera Orbana odgovorivši: pitanje zajedničke uprave nad Rijekom riješeno je 1918. u okviru Kraljevine Hrvatske
Nedavna izjava mađarskog premijera Viktora Orbana sablaznila je naše društvo podsjećajući na mnoge pretenzije, svojatanja i uzurpaciju hrvatskog državno-krunskog prava koje je stoljećima bilo održavano uz teške napore. U posljednjoj izjavi mađarski premijer u opravdanju ublažavanja mjera prema trgovini energentima s Rusijom dotakao se i Jadrana aludirajući na hrvatsku luku Rijeku:
"Oni koji imaju more i luke mogu dovoziti naftu na tankerima. Da nam to nisu oduzeli, imali bismo i mi luku."
Na mnoge upite hrvatskih diplomata i novinara oglasio se i mađarski državni tajnik za informiranje Tamas Menczer na službenom facebook profilu potvrdio je misao da se radi o tobože otimanju Rijeke Ugarskoj, nazvavši to i povijesnom činjenicom:
"Hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova krivo je protumačilo nešto. Premijer je spominjao povijesnu činjenicu."
S obzirom da je mađarski premijer Viktor Orban poznat po povijesnom revizionizmu, te veličanju povijesnih razdoblja što smatramo svakako pozitivnim za jedan narod i zemlju koja za bolju budućnost okreće se tradicijama iz svoje prošlosti. No premijer Orban je napravio veliku pogrešku nije bolje sagledao povijesne činjenice jer bi tada znao da pitanje zajedničke uprave nad Rijekom riješeno je 1918. u okviru Kraljevine Hrvatske. Upravo smo zato pitali našeg člana Antu Brešića pl. Mikulića, doktoranda koji je proveo desetak godina istražujući povijest i principe trijalističkog pokreta i njegovog vrhunca u listopadu 1918. Stoga pitanje ABM što mislite o izjavama premijera Orbana jesu li utemeljene, je li Mađarima "oduzeto" more?
(Zajednički austrijski i hrvatsko-ugarski grb)
"Svakako izjava mađarskog premijera Viktora Orbana nije primjerena jer ne samo da nema povijesnog temelja već zadire u državno-krunsko pravo druge zemlje. Naime jadranska obala nikada nije bila dijelom Kraljevine Ugarske, već isključivo prostor Hrvatskog Kraljevstva, Habsburških priobalnih zemalja, Mletaka itd. Ovo nam je posebice jasno još od vremena Zadarskog mira 1358. gdje su istočnojadranski gradovi i otoci priznati kao sastavni dio Hrvatskog Kraljevstva pod upravom hrvatskog bana. Razdoblje na koje se premijer Orban mogao odnositi jest ono slobodne luke Rijeke koja kroz svoju povijest biva dijelom Hrvatskog Kraljevstva ili pak slobodna luka u Habsburškom i hrvatsko-ugarskom ustroju, kada je naponje priznato kao Corpus separatum. Možda je u staroj poslovici tog državnog zajedništva Egy korona, két nemzet (jedna kruna dvije nacije), premijer Orban zaboravio ovaj zadnji dio vezan uz dvije a ne jednu naciju.
(Znamenita krivotvorina i povreda hrvatskog državno-teritorijalnog poretka poznata pod imenom Riječka krpica)
Povijesno pitanje statusa Rijeke je u hrvatsko-mađarskim odnosima trajno riješeno dva puta u novijoj povijesti, prvi puta 1848. s hrvatskim banom Josipom grofom Jelačićem Bužimskim kada je priključeno Riječkoj županiji i kotoru grada Rijeke kao dio Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Dok drugi puta kada je nesloga oko riječkog pitanja ostavila isto otvoreno od vremena Nagodbe 1868. i krivotvorine poznate pod nazivom Riječke krpice sve do 22. listopada 1918. kada upravo ugarska vlada i sabor priznaje jedinstvenost hrvatskih zemalja unutar jedinstvene Kraljevine Hrvatske. Upravo u tom razdoblju 1868. do 1918. Rijeka biva pod zasebnom zajedničkom upravom. U tom razdoblju sam neriješeni status Rijeke vidljiv je po izvornom tekstu Nagodbe koji glasi:
"U smislu predidućih paragrafah priznaje se, da na teritorialni obseg Kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije spada: 1. Savkolik prostor, koji za sada skupa sa gradom Bakrom i njegovim kotarom riečkoj županiji pripada, izuzamši grada Rieke i njegov kotar, glede kojih među oba kraljevinska odbora nagodba uspjela nije"
Po izvornom tekstu jasno je vidljivo da pitanje Rijeke je ostavljeno neriješeno i takvo stanje je ostalo do 1870. kada uprava nad Rijekom biti će podložna zajedničkoj upravi sve dok se konačno pitanje statusa Rijeke ne riješi. Iako je u stvarnosti zajedničkim namjesništvom dominirala Ugarska kroz svoje namjesnike, sama Rijeka nikada nije postala dijelom Ugarske i bila je čitavo vrijeme otvoreno pitanje između dva Kraljevstva. Konačno pitanje o pripadnosti Rijeke riješeno je kako sam ranije već spomenuo 1918. unutar okvira Kraljevine Hrvatske čime je i pravni položaj Rijeke konačno završen.
Tom prilikom 22. listopada 1918. premijer Šandor Wekerle jasno ističe da sama Ugarska nema ništa protiv sjedinjenja svih hrvatskih zemalja, k tome je i u konačnici dugogodišnji prvi protivnik jedinstva hrvatskih zemalja grof Tisza istakao kako podržava sjedinjenje i da žali za mnoge nepravde ranije učinjene. Stoga uistinu Orbanova tvrdnja da im je "oduzeto" more nije istinita, napose kada znamo da Ugarska ne samo da je priznala sjedinjenje hrvatskih zemalja već je i bila domaćin tadašnjeg legitimnog bana Dragutina Karla Unkelhausera i hrvatske kraljevske vlade u nastanku i kasnije izgnanstvu. Očito je sama Ugarska bila godinama pokrovitelj hrvatske vlade i jedinstva hrvatskih zemalja sve do nakon Trianona, čime tvrdnja o oduzimanju mora je uistinu povijesno netočna."
Hrvatsko kraljevsko vijeće
2022.
Postanite mecena i podržite rad Hrvatskog kraljevskog vijeća, donacije možete uplatiti na:
Ime primatelja: Hrvatsko kraljevsko vijeće
IBAN: HR81 2340 0091 1110 8158 5
SWIFT: PBZGHR2X
Banka: Privredna banka Zagreb
Opis: Donacija
Comments