Na današnji dan prisjećamo se patenta o dokinuću kmetstva hrvatskog kralja Josipa II. Habsburško-Lotarinškog za Hrvatsko i Ugarsko Kraljevstvo donesenog 28. kolovoza 1785. godine.
Nakon dolaska na prijestolje hrvatskog kralja Josipa II. sina dugovječne hrvatske kraljice Marije Terezije započelo je niz reformi u cilju modernizacije i centralizacije državne uprave. Čitav taj period reformi nazvan Josefinizam, uključivao je uz državne, vojne i društvene promjene. Tako Josip II. uvodi nekoliko patenata u kojima promiče i regularizira vojsku i javnu upravu, uvodi jasnu crkvenu hijerarhiju na u svojoj zemlji, potiče izgradnju tzv. jozefinskog tipa crkvi i naselja, potiče izgradnju pučkih škola i reformira visoko obrazovanje. Njegovi patenti uvode osobne i vjerske slobode, napose izjednačavanje prava bogoštovlja za sve priznate vjerske zajednice. U negativnom pogledu takva vrsta centralizacije uvodi opširnu germanizaciju u Hrvatsko Kraljevsko kojem se smanjuju feudalna prava i ovlasti. Institucija hrvatskog bana se modernizira, no biva svedena na činovničku formu provedbe vladarskih odluka. Simbolično objedinjuje sve krune pod jednu, čime se odbija kruniti Svetom krunom, taj čin posebice kritizira ugarsko plemstvo. Upravo po tom pogledu jasno je vidljivo da kralj Josip II. vlada u duhu prosvijećenog apsolutizma, pojam nadahnut antičkom percepcijom kralja-filozofa kao dobrog vladara. Kulturno gledano to je razdoblje jednog od najvećih dosega Habsburške monarhije, često nazivan "kralj glazbe" Josip II. bit će mecena i predvodnik kulturnog uspona. Na njegovu dvoru i pod njegovim pokroviteljstvom skladaju velikani kao što su Wolfgang Amadeus Mozart, Antonio Salieri i Ludwig van Beethoven. Upravo u njegovo vrijeme potječe Habsburška i prva hrvatska himna Kraljevka, poznatija pod nazivom Gott erhalte Franz den Kaiser (Bože čuvaj Cara Franju) koju je skladao Franz Joseph Haydn inspiriran hrvatskim pučkim napjevima. U sveopćem navedenom duhu donosi se patent o dokinuću kmetstva u austrijskim zemljama 1781., čiji inačica stupa na snagu za Hrvatsko i Ugarsko Kraljevstvo 1785.
Kmetstvo kao srednjovjekovna institucija razvijenog feudalizma u Hrvatskom i Ugarskom Kraljevstvu je bilo znatno otežano zbog osmanlijskih prodora, čime su mnoge stare kmetske pravice ukinute i tijekom stoljeća zametnute. Jedna takva institucija koja je bila temeljne važnosti za hrvatsko gospodarstvo i podrazumijevala je da osoba ulazi u kmetstvo pod osnovnim pravom feudalne zaštite, jamca feudalne sudbene vlasti i u konačnici izbjegavanja služenja vojske u ratu se izmjenjuje. Kmetstvo je prvotno bilo izuzetno slobodno, te su kmetovi mogli napustiti jednog gospodara da bi se naselili na selištu drugog. Upravo pogranično svojstvo Hrvatske dovodi do toga da kmetovima biva zabranjeno iseljavanje u cilju sprječavanja depopulacije hrvatskih krajeva, te sve teži i veći nameti na već opterećen feudalni gospodarski sustav. Nakon ratova u kojima se vraćaju znatni dijelovi Hrvatske i Ugarske dolazi do potrebe naseljavanja oslobođenih krajeva. Kako bi se potakla poljoprivredna, obrtna i manufakturna proizvodnja dolazi do olakšanja tada skupog i neodrživog feudalnog ustroja. Veće reforme provodi još hrvatska kraljica Marija Terezija, u puku zapamćena kao majka naroda, koja donosi patente prema kojima se pravno regulira odnos gospodara i korisnika zemlje, ne samo gospodara i kmeta, već zemljoposjednika i zemljoradnika. Da bi u konačnici opširnim reformama Josip II. 1781. dokinuo kmetstvo u austrijskim zemljama, nadopunjeno zakonski 1784. i 1785., a u Hrvatskoj i Ugarskoj dokinuto 1785. godine, čime je kmetstvo svedeno na krajnje ugovorenu obavezu zemljoposjednika i zemljoradnika vezanu isključivo uz zemlju.
Patent o kmetstvu
(okvirni prijevod)
Mi Josip II... Servilni status subjekata (kmetova) je ovim putem dokinut u potpunosti i sljedeće odredbe donesene: 1. Svaki subjekt ima pravo na ženidbu, subjekti prema prijašnjim obznanama i stjecanju prava imaju biti oslobođeni plaćanja
2. Subjekt može, ukoliko se pridrži regulacija o novačenju u vojnu službu, napustiti trenutno gospodstvo (vlastelinstvo) i naseliti ili služi u drugom unutar iste pokrajine; ukoliko se želi kao zemljoradnik ili dodvornik (služnik) drugog vlastelinstva, mora tražiti potvrdu odseljavanja, koja je oslobođena plaćanja i mora biti predata novom gospodaru (vlastelinu)...
3. Subjekt je slobodan naučiti bilo koji zanat, obrt itd. i potražiti zaposlenje gdje želi. Za navedeno nije potrebna nikakva dozvola.
4. Subjekti više nisu dužni obavljati služavske poslove (u dvoru) za svoje gospodare, izuzetak siročadi, koji mogu biti primorani služiti ne više od tri godine
5. Nikakve dužnosti više neće biti obavezne ili postavljene za subjekte više od one tlake (rabote) i plaćanja u dobrima ili novcima vezanih uz njihov posjed. Subjekti su obavezni pružiti poslušnost svojim gospodarima na temelju postojećih zakona.
Iako su mnoge reforme izazvale negodovanje u Hrvatskoj i Ugarskoj, te posebice nakon ratnih kretanja Habsburške monarhije kralj biva primoran povući većinu svojih odredbi. Među rijetkima koje nije povukao je ona o osobnoj slobodi kmetova. Tijekom sljedećeg stoljeća, za vrijeme vladavine hrvatskog kralja Franje Josipa I., u njegovo ime hrvatski ban Josip grof Jelačić Bužimski 25. travanja 1848. godine ukinut će kmetstvo u Trojednoj Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji.
Comentarios