top of page
Writer's pictureHKRV

Kako sustav vlasti dirigira narativ o pobačaju - iz monarhističke perspektive


Kako je slučaj Čavajda aktualizirao temu pobačaja u Hrvatskoj, otvorivši pitanje smjera narativa o pobačaju, je li dehumanizacija djeteta prvi korak pune institucionalizacije infanticida? Koliko sustav vlasti Republike utječe na sam narativ i postoji li alternativa njemu? Slučaj Mirele Čavajda je ponovno otvorio i aktualizirao temu pobačaja u Hrvatskoj. Jedan težak primjer životnih okolnosti u kojem majka nosi u svojoj utrobi bolesno dijete kojem je pretpostavka pojave tumora otvorila općenito pitanje pobačaja. I dok je većina novinara pokazivala niz subjektivističkih pogleda bez obzira na činjenice vezane uz slučaj i empatije prema pitanju bolesne djece i tegoba trudnica, postavljene su paradigme da se radi o slučaju terminalno bolesnog djeteta bez šanse preživljavanja i neophodnosti dokinuća njegova života. Na to medicinska struka je pokazala opće drugačije mišljenje, sama Mirela Čavajda je dobila odgovor tri bolnice, na pitanje se oglasio i ministar zdravlja Vili Beroš koji je potvrdio stav eminentnih stručnjaka da se borba za život djeteta može opravdati i da sam slučaj ne predstavlja opravdanje već i ovako širokog aborterskog zakona da uključuje i pobačaj poslije 10 tjedna trudnoće. Na čitav čin pojavile su se i preporuke "odlaska u Sloveniju" kao medicinsko rješenje bez objašnjenja da se radi o abortivnom zahvatu u kojem se već sada razvijen tjelesni sustav i srce djeteta od uskoro 7 mjeseci trudničkog razvoja prekida, ono se dakle ubija i dijelovi tijela komadaju i izvlače iz utrobe majke.


Po samom pitanju povukle su se i političke smjernice, ponajprije iz činjenice da u Hrvatskom saboru ne postoji niti jedna uistinu kršćanska ili monarhistička tj tradicionalistička stranka dovelo je do sustava u kojem sve stranke podupiru ili nemaju otvoreni jedinstven programski stav o pobačaju i pitanju eventualne zabrane istog. Sva pitanja svedena su na rasprave i stavove pojedinaca koje se u zadnje vrijeme aktualiziraju u Saboru. Sam državni vrh oglasio se, pa nam je i jasna poruka predsjednika Republike Zorana Milanovića koji je pozvao na dužnost same države da mora osigurati uvjete:

"To su doktori, neke stvari ne moraju raditi, ali onda neka država i vlasnici osiguraju uvjete. Ne znam, neka plate, imamo primjera outsourcinga milijardu, nađi kliniku koja to hoće ili može raditi. Ali dostupnost takvog rješenja, to pravo im mora ostati"

Sustav vlasti dirigira narativ i politiku širenja svojih ideala

Ono što je sam Predsjednik izrekao u ovoj sablaznoj rečenici uistinu jest istinito i činjenično, dužnost Republike koja je stvorena na sekularnim i aborterskim temeljima jest da mora osigurati uvjete sprovedbe ideala na kojima se temelji. Naprosto naivno je za očekivati da će sam sustav vlasti činiti korake protivne svojim temeljima i idealima! Republika od samih početaka je skovana na pogledu tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana koji je bio čvrsti zaštitnik sekularnosti, prava na pobačaj i čak institucionalizacije sodomije, to su ideali koji su utkani u sam temelj ovog oblika vlasti. Uvijek ostaje činjenica da je u to vrijeme Franjo Tuđman i HDZ imao dovoljnu većinu u Saboru da sprovede zakone i odluke koji bi ukinuli pobačaj, a umjesto toga naš pravni sustav je samo utaborio te ideale. Ovo biva i razlog zbog kojeg je kardinal Kuharić kritizirao Tuđmanovu vlast i rekao da pravi ispit koliko je HDZ demokršćanska stranka biti će kroz pitanje pobačaja.


Dehumanizacija kao korak ka opravdanju ubojstva

Hannah Arendt u svojim djelima se itekako pozabavila pitanjem zla i opravdanjem ubojstava koja uvijek uz sebe vežu dehumanizaciju žrtve. Lišavanje čovječnosti nerođenog djeteta je dio same institucionalizacije pobačaja, jer naprosto tada to više nije ubojstvo tada je to "zahvat", uobičajan čin pa čak i prikaz milosrđa za neke privržnike tih ideala. Taj vid dehumanizacije može se vidjeti kroz čitavu našu povijest, a posebice je jak njegov eko po pitanju pobačaja. Kako smo ranije govorili kako vlast uvijek sprovodi svoje ideale, jasno nam je i kako primjenjuje proces dehumanizacije nerođena djeteta, tako ono više nije niti dijete, niti nerođeno dijete pa čak niti fetus (potomak) već postaje "plod". Sam zahvat nije više niti čedomorstvo, niti infanticid, pa u novijem narativu niti feticid već se naziva "zahvatom", "prekidom trudnoće" i u ovom slučaju "odlaskom u Sloveniju".


Monarhija kao alternativa za zaštitu života?

Mnogi republikanci će na naziv ovog naslov sada kolutati očima i govoriti da je alternativa moguća u Republici, da monarhisti će uvijek promicati monarhiju i da ovu temu otvaramo samo zato što smo za Kraljevstvo? I odgovor na to jest, Da! Bit monarhije nije baršun, hermelin, tamjan i zlato već sustav koji je stvoren da bi jamčio opstanak jednog naroda, zaštitu nemoćnih i u ovom slučaju prava na život, jer u konačnici osnovna uloga kralja tj. vladara je da štiti svoje podanike a kako je jednom prilikom kralj Franjo Josip rekao:

"Uloga mene kao vladara starog kova jest da štitim svoje narode od njihovih političara"

Pitanje vjere i monarhije je neodvojivo, mi smo vezani uz katoličku monarhiju jer ona je osnova našeg nastanka, opstanka i postojanja kao naroda Hrvata i zemlje Hrvatske. Kao narod smo skovani u sjaju krune hrvatske i oprani grijeha u čistoći vode krsnog zdenca, taj savez oltara i prijestolja je osnovni temelj našeg postojanja, a svi nusproizvodi i mnoge teškoće koje po pitanju upravo pobačaja nastaju kao otklon toga. Naš katolički identitet i tisućljetni državni kontinuitet izgrađen na idealima katoličke monarhije nije nikada bio niti kočnica niti opstrukcija razvoju našeg naroda. U toj zemlji koja je imala kršćanski ideal su živjele i druge vjerske i nacionalne manjine, u toj zemlji je tehnološki i kulturni, pa čak i gospodarski doseg našeg društva doživio vrhunac s kojim se danas ne možemo mjeriti. Upravo jedna katolička parlamentarna monarhija kao alternativa ovoj sekularnoj demokratskoj republici može biti puna garancija zaštite života i prava na život. I onda uistinu se može jasno pravdati da taj sustav nije kočnica on je bedem oko pruge našeg nacionalnog bitka i napretka.

Kralj kao prvi branitelj i zaštitnik prava na život

Teška je uspomena na težinu Domovinskog rata u kojem je stradalo preko 16,000 ljudi od kojih nažalost 402 djece. Mi danas podižemo toj djeci spomenike, molimo za njih i njihove obitelji no ne pitamo se o jednom drugom ubojstvu tog vremena, onom prešućenom. Mi možemo govoriti da vlast kakvu smo stvorili je dobra i uspjela je obraniti naše živote devedesetih, no pitanje je koliko je to točno? U isto vrijeme dok je ta ista vlast govorila o teškom stradanju 402 djece zanemaruje se činjenica da je ista institucionalizirano sprovela ubojstvo preko stotinu tisuća nerođene djece u razdoblju od 1990. do 1999. To je okrutna činjenica koja govori o republikanskom sustavu vlasti naroda Hrvata, sustavu kojeg je branio tadašnji predsjednik Franjo Tuđman. U isto vrijeme 1990. godine u Kraljevini Belgiji na nasrtaje proaborterskih političara koji činiše većinu u njihovu saboru kralj Baudouin I. abdicira sa prijestolja jer nije mogao potpisati zakon koji bi dozvolio ubojstvo nerođene djece, ipak on biva katolički kralj jedne katoličke loze. A sama Belgija je de facto na jedan dan postala uistinu demokratska republika da bi donijela takav zakon. U vrijeme kada sv. papa Ivan Pavao II. prima Franju Tuđmana dajući podršku Hrvatima za obranu svojih života, hvali kralja Baudouina I. što brani živote onih najugroženijih, a to su nerođena djeca i trudnice. U ovom se vidi sva razlika tih sustava i dan danas svaki katolički vladar od Španjolske, Belgije, Luksemburga, Monaka, Vatikana sve do Lihtenštajna biva zaštitnikom života pa makar njegov narod ili narodi, njegovi političari i ministri se tome protivili. Upravo je i otužno da su mnoge zemlje lišile vladara osnovnih mehanizama vlasti kako bi otvorile pitanje samog života ka demokratskom procesu, gdje jedna politička rasprava odlučuje o životu na tisuće i tisuće nerođene djece.



Hrvatsko kraljevsko vijeće

2022.


Postanite mecena i podržite rad Hrvatskog kraljevskog vijeća, donacije možete uplatiti na:


Ime primatelja: Hrvatsko kraljevsko vijeće

IBAN: HR81 2340 0091 1110 8158 5

SWIFT: PBZGHR2X

Banka: Privredna banka Zagreb

Opis: Donacija








171 views0 comments

Comments


Commenting has been turned off.
bottom of page