U ime Hrvatskog kraljevskog vijeća (HKRV), udruge, čast nam je pozvati sve zainteresirane na svečano obilježavanje stogodišnjice trijalističkog proglasa blaženog hrvatskog kralja Karla IV. Habsburško-Lotarinškog, sjedinjenja hrvatskih povijesnih zemalja i završetka Prvog svjetskog rata. Obilježavanje će se održati 21. listopada 2018. (nedjelja), s početkom u 12:00 sati.
Program:
12:00 okupljanje ispred zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu
12:15 početak povorke prema Rudolfovim vojarnama (HNK-Deželićeva-Austrijska) 12:35 okupljanje ispred glavne zgrade vojarni NjKV kraljevića Rudolfa Habsburško-Lotarinškog
12:40 prigodni govori:
-Ante Brešić pl. Mikulić (trijalistički proglas bl. hrv. kr. Karla IV. i preustroj K.u.K. monarhije) -Ante Franić (pravni značaj trijalističkog proglasa za današnju Hrvatsku) -Filip Katanić (Hrvati u Prvom svjetskom ratu) 13:20 polaganje cvijeća i svijeća na spomenik palim hrvatskim vojnicima u Prvom svjetskom ratu 13:30 završetak obilježavanja stogodišnjice
(Zastava s grbom Zemalja krune Zvonimirove)
Povijesne okolnosti:
Austro-Ugarskom nagodbom iz 1867. i Ugarsko-Hrvatskom nagodbom iz 1868. stvorena je dualna K.u.K. monarhija, koju čine dvije upravno-politčko-teritorijalne cijeline. Zemlje (austrijskog) carevinskog vijeća i krunska unija Kr. Ugarske i Trojedne Kr. Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Iako je Hrvatska priznata kao treća politčka cjelina, koja je u krunskoj svezi s Kr. Ugarskom. Njezin teritorij i dalje ostaje razjedinjen. Hrvatska i Slavonija čine hrvatski samoupravni državni element, dok Dalmacija spada pod direktnu Austrijsku upravu. Pitanje Rijeke de jure je ostavljeno nedgovoreno, iako Riječkom krpicom na prevaru de facto dolazi pod izravnu ugarsku upravu. Ovo stanje naspram ostvarenih prava koje je imala Trojedna Kr. Hrvatska... 1848. biva shvaćeno kao veliki gubitak ostvarenih i u ratu s Ugarskom stečenih prava.
(Mali zajednički grb K.u.K. monarhije, 1916.)
(Službena zastava Trojedne Kraljevine Hrvatske... 1876.-1918.)
Nakon Berlinskog kongresa, K.u.K. monarhija dobiva pravo uprave nad Bosnom i Hercegovinom, te nakon kratkog vojnog zaposjedanja 1878., ona biva oslobođena i pripojena Monarhiji kao kondominij obaju političkih polovica Monarhije. Tom prilikom već u Listopadu 1878. Sabor Trojedne Kr. Hrvatske... traži sjedinjenje s maticom Hrvatskom, što biva odbijeno zbog različitih unutarnjih i vanjskih faktora. Ponovna prilika za promjenu ovog položaja biva 1908. tokom aneksijske krize, kada NjCKV car i kralj Franjo Josip I. proglašava aneksiju BiH. Kao i prethodni zahtjev i ovaj biva odbijen, većinom od strane ugarskih političara kojima nije bilo u interesu razbijanje integriteta krune Ugarske, kao i dijeljenje vlasti s drugim, posebice slavenskim elementima u Monarhiji.
(Borbe za Jajce, oslobođenje Bosne i Hercegovine 1878., autor Karl Pippich)
(Grb Bosne i Hercegovine 1878. - 1918.)
(Proglas o aneksiji BiH 1908 i poziv dobrovoljacima u Hrvatsku legiju)
Car i kralj Franjo Josip I. iako zapampćen kao dobar i brižan vladar, nije bio sklon političkim promjenama. Njemu je već sama činjenica da je popustio pred ugarskim nacionalistima 1867., bio velik udarac na vladarsko pravo. Sam je izjavio da je uloga njega kao vladara starog kova da; čuva svoje narode od njihovih politčara. Car i kralj Franjo Josip I. svakako je kao vladar pokazao da mu je stalo do naroda, iako ne toliko do njihovih nacionalnih političara. Osobno je pretrpio velike gubitke, posebice ubojstva i atentate koji su prepolovili njegovu užu obitelj.
(Car i kralj Franjo Josip I. i kraljica supružnica Elizabeta)
Prvu veliku priliku za nužnu reorganizaciju dualne K.u.K. monarhije, posebice u trijalističku Austro-Ugarsko-Hrvatsku, možemo vidjeti u njegovim nasljednicima. Njegov sin NjKV kraljević Rudolf pokazao se izvrsnim poznavateljem političkih prilika, podržavajući federalizam i trijalizam. Na žalost njegovom smrću pod nerazjašnjenim okolnostima prestaje ta prilika. Uskoro kao prijestolonasljednik K.u.K. monarhije određen je nadvojvoda Franjo Ferdinand koji se otvoreno zalagao za trijalističko preuređenje Monarhije, posebice kako bi se uspostavila ravnoteža vlasti u Monarhiji i oslabio utjecaj ugarske strane. Atenatom u Sarajevu 28. lipnja 1914. na njega i njegovu suprugu, vojvotkinju Sofiju. Koji je počinjen strane radikalne jugoslavenske organizacije Mlade Bosne, potpomognute od strane srpske terorističke i vojne organizacije Crne ruke. Zaustavlja se proces reorganizacije i ubrzo čitav Svijet ulazi u prvi veliki globalni i industrijski sukob. Jedan od razloga atentata podržanosg od strane Kr. Srbije, bio je prijetnja stvaranja trećejednake Hrvatske jedinice u K.u.K. monarhiji, što bi označilo bespotrebnost i propast jugoslavenske ideje i pokreta.
(Trijalistički prijedlog reorganizacije K.u.K. monarhije, 1905.)
Nakon Atentata u Sarajevu 1914., za prijestolonasljednika je određen nadvojvoda Karlo, koji smrću cara i kralja Franje Josipa I. 1916., postaje novim vladarem K.u.K. monarhije. Sam kralj Karlo IV. pokazao se izuzetno sklon Hrvatima, već pri samoj krunidbi, krši odrednice ugarsko-hrvatske nagodbe i umjesto zajedničke ugarsko-hrvatske, izdaje zasebnu hrvatsku krunidbenu zavjernicu. Zanimljivost same zavjernice jest jedinstvnost hrvatskih zemalja Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, te Rijeke, čime jasno pokazuje svoj stav o jedinstvu hrvatskih zemalja.
(Hrvatski kralj Karlo IV., sin kraljević Oton (Otto) i supruga kraljevna Zita)
Hrvatski sabor 1917. šalje novom vladaru zahtjev za sjedinjenjem svih hrvatskih zemalja (Hrvatske-Slavonije, Bosne-Hercegovine i Dalmacije) u jedinstvenu hrvatsku državnu cijelinu. Kralj Karlo IV. daje podršku, no uz uvijet da ugarska strana prihvati isti. Ugari i u tim trenutcima odbijaju kompromisna riješenja, te prijedlog Sabora propada. Bližeći se kraju rata, kralj Karlo IV. započinje sam inicijativu gdje izdaje proglas 16. listopada 1918. o reorganizaciji K.u.K. monarhije na temelju federativnog i nacionalnog načela, iako je država u teškom stanju ugarska stana ponovno odbija prijedlog, te se proglas odnosi samo na preustroj Austrijskog dijela Monarhije. Isti dokument sada već utjecajno jugoslavenski orijentirano Narodno vijeće u Zagrebu odbija.
21. listopada 1918. nakon neuspjelih pregovora i pokušaja reorganizacije dualističke K.u.K. monarhije u trijalističku. Hrvatsko izaslanstvo predvođeno pravaškim zastupnicima Aleksandrom Horvatom, Ivom Frankom i Josipom Pazmanom, te generalima Lukom pl. Šnjarićem i Mihaelom pl. Mihaljevićem odlaze u Bad Ischl k audijenciji okrunjenom hrvatskom kralju bl. Karlu IV. Habsburško-Lotarinškom s prijedlogom preuređenja Monarhije. Nakon njegova pristanka i davanja proglasa o preuređenju K.u.K. monarhije iz dualističke u trijalističku, upućuje ih na ugarsku stranu čiji pristanak je ključan za potvrdu istog. Već slijedećeg dana 22. listopada grof Ištvan Tisza prima delegaciju i upućuje ih ugarskom premijeru Sándoru Wekerleu koji na zasjedanju ugarskog ministarskog vijeća donosi odluku i potvrdu o preustroju K.u.K. monarhije, čime proglas stupa na snagu. Slijedećeg dana poslani su brzojavi na sve zemaljske vlade, te čak i organizirano slavlje u Zagrebu i Varaždinu.
Proglas u člancima definira način na koji se s Hrvatskom-Slavonijom sjedinjuju Dalmacija, Bosna-Hercegovina i hrvatske zemlje u Austriji (Istra) u jednu jedinstvenu Kraljevinu Hrvatsku. Koja zatim istupa samostalno iz saveza s Ugarskom, s napomenom da zadržava s Ugarskom zajedničke poslove i ministarstva po potrebi sve do njezina osamostaljenja. Definira se vlast koju čini ban iz Zagreba (Hrvatska-Slavonija), podban iz Zadra (Dalmacija), podban iz Sarajeva (BiH) i eventualno podban iz Ljubljane (Slovenija). Postavlja se i okvir za osnivanje i održavanje Velikog hrvatskog sabora nakon završetka rata.
(Ulomak trijalističkog manifesta koji u člancima određuje ustroj i uređenje Kraljevine Hrvatske, brzojav vladama 23. listopad 1918.)
(Vijećanje Ugarskog ministarskog vijeća, Budimpešta 22. listopad 1916.)
Brzojav je uspio iznenaditi čak i zemaljskog poglavara Bosne i Hercegovine, generala Stjepana baruna Sarkotića od Lovćena, koji primivši ga, šalje slijedeći dan 24. listopada 1918. brzojave u kojima poziva na ključnu i brzu reakciju, prije nego li sam trijalistčki proglas postane bezvrijedan. Kako u tom razdoblju već buja jugoslavenski pokret i jača vlast i utjecaj Narodnog vijeća, 29. listopada 1918. saziva se sjednica Hrvatskog državnog sabora koja donosi odluku o sjedinjenju Trojedne Kr. Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, te Rijeke. Njihovo raskidanje svih odnosa s Austrijom i Ugarskom (posebice čl. I. Ugarsko-hrvatske nagodbe), ulazak u Državu Slovenaca, Hrvata i Srba, kao i davanju ovlasti Narodnom vijeću u Zagrebu. Iako jugoslavenso riješenje je imalo blagu većinu, svakako nisu imali kolektivnu podršku hrvatskog naroda. Što možemo vidjeti u žurnim postupcima Narodnog vijeća o sjedinjenju Dražve SHS s Kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom u jedinstvenu Kr. Srba, Hrvata i Slovenaca (Jugoslavija). Svaki otpor toj zamisli zaršio je gotov javnim linčem, a na prosvjednike 5. prosinca u Zagrebu biva otverena čak i paljba sa smrtnim posljedicama.
(Protujugoslavenski prosvjed na trgu bana Josipa Jelačića, Zagreb, 5. prosinca 1918.)
Comments