Uz spomendan sv. Jurja 23. travnja Hrvatsko kraljevsko vijeće šalje čestitke povodom dana zaštitnika Poljičke Kneževine, Reda sv. Jurja loze Habsburško-Lotarinške, Družbe Braće Hrvatskog Zmaja, mnogih naših mjesta koje nose ime njegovo, te mjesta, crkva, društava, obitelji i pojedinca koje slave ovog svetca kao svog zaštitnika.
Sv. Juraj kršćanski je svetac i mučenik jedan od vojnika rimskog carstva koji je ubijen mučeničkom smrću 23. travnja 303. godine nakon što je odbio odreći se kršćanstva. Kult sv. Jurja je izuzetno raširen u Europi, vezan uz viteštvo, borbu protiv pagana, hrabrost i snagu. Iako je mnogo toga vezano uz njega uokvireno u predaje i legende, svakako ikonografski najreprezentativniji prikaz njega jest kao viteza u borbi sa zmajem, što je u Hrvatskoj čest razlog i sinonim za pobjedu kršćanstva nad paganstvom, te time širenje njegova kulta u razdoblju srednjovjekovlja.
Jedan od najstarijih klasičnih prikaza sv. Jurja u borbi sa zmajem potječe upravo iz Poljičke Knežije, koji se nalazi kao reljef na crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Žrnovnici. Ono što je česta tema jest sama datacija, a ta problematika seže daleko u prošlost još od vremena francuske okupacije, te rasprava koje je započeo Ivan Kukuljević Sakcinski. Iako su mnogi u prošlosti krivo datirali sam reljef i pripisivali ga tzv. pogansko–kršćanskom sinkretizmu 9. stoljeća, neki čak da predstavlja poganska božanstva tj. boj Peruna s Velesom. Ono što se može stručno zaključiti jest da reljef potječe iz razdoblja 12.-13. stoljeća, okvir preslikava unutarnje uređenje crkve što nam govori da pleter nije predromanički, već kasna stilska kopija. Taj zaključak odgovara tipologiji oružja, križnog ornamenta i same odjeće sv. Jurja koji odgovara romaničkom stilu. Razlog odabira i vezivanja sv. Jurja uz tu drevnu hrvatsku Kneževinu nije slučajan, jer nam svjedoči upravo o prikazi jasne pobjede kršćanstva nad paganstvom, što biva jedna od najznačajnijih osobnosti sv. Jurja kao zaštitnika u ranom i razvijenom srednjem vijeku.
Poljička Kneževina
Ova drevna hrvatska kneževina koja svoju samobitnost i samoupravu je održavala od 13. stoljeća sve do 1807. godine kada ju Napoleonova vlast nasilu ukine biva jednim od najznačajnijih povijesnih fenomena u hrvatskoj povijesti. Mala kneževina, ponekad u kasnijim izvorima i zvana republika i Kneževina sv. Jurja bila je aristokratska hereditarna i izborna kneževina na čelu koje je stolovao veliki knez biran iz poljičke vlastele upravo na dan sv. Jurja. Prastari običaji kodificirani u Poljičkom statutu, mnoga povijesna vrela i tradicije iz starohrvatskog razdoblja kao što su Supetarski kartular, glagoljaška i ćirilična tradicija (poljičanica-hrv ćirilica), običaji, naslovi i mnoga blaga za opće hrvatsku povijest, kulturu i identitet nalik su vremenske kapsule u ustroj i zemlju naših najslavnijih drevnih predaka. Ta mala ponosita kneževina društveno je podijeljena po starom hrvatskom i feudalnom ustroju gdje njeno stanovništvo činiše plemstvo podijeljeno na vlastelu (visoko plemstvo hrv-ugarsku gospodu), didiće (niže plemstvo tzv bosansku gospodu), slobodnjake i kmetove. Sam način ustroja ove kneževine biva čak inspiracija za Utopiju (1516.) sv. Thomasa Morea. Iako više ne postoji, njen puk i plemstvo i danas održavaju običaje te drevne kneževine. Unatoč velikoj nepravdi koju je današnja Republika napravila što je dozvolila daljnje komadanje te Kneževine, koja administrativno je podijeljena između Omiša, Splita, Podstrane, Dugopolja, Trilja itd Crkva je svakako održala povijesni kontinuitet ispravivši nepravdu 21. rujna 1957. kada je nadbiskup Frane Franić osnovao Poljički dekanat prihvativši povijesne granice Poljičke Kneževine i time objedinivši sve župe drevne Kneževine.
Red sv. Jurja loze Habsburško-Lotarinške
Slavna hrvatska vladarska loza Habsburško-Lotarinška koja nam je dala mnoge velike kraljeve i kraljice, a među njima i jedinog hrvatskog kralja blaženika Karla IV. Obitelj koja je osnažila hrvatski srednjoeuropski identitet i u čije vladavine stvoreni su okviri modernog hrvatskog identiteta, kulture i državnosti, među svojim pravima njeguje brojne slavne dinastičke i viteške redove. Jedan od njih je Red sv. Jurja loze Habsburško-Lotarinške koji seže daleko u prošlost sve do 14. stoljeća i Svetog Rimskog Carstva. Nakon reorganizacije Reda 2008. godine kojeg je kao suveren vodio NjKV kraljević Oton (Otto) ponovno je puno vodstvo preuzela loza Habsburško-Lotarinška (kratko vrijeme knez od Lihtenštajna) stvoreni su suvremeni uvjeti njegova rada temeljeni na kršćanskim i europskim tradicijskim i modernim viteškim vrijednostima. Zanimljivost reda je njegov konzervativni odnos prema tradiciji, te biva jedan od rijetkih obnovljenih viteških redova današnjice koji promiče i slavi tradicionalni tridentski latinski obred Svete mise, kao i sposobnost moderne reforme za potrebe suvremenog doba. Red nekoć rezerviran isključivo za plemstvo i kler, od 2008. otvoren je i za pučane. Red se sastoji od više ustrojnih cjelina i ogranaka od kojih dva djeluju u hrvatskoj kao komturaji Hrvatska-Zagreb i Hrvatska-Osijek. Moto Reda jest Viribus Unitis (Zajedničkim snagama).
Družba Braće Hrvatskog Zmaja
Kulturna i društvena organizacija koja nosi također na latinskom ime Ordo fratres draconis croatici, osnovana je davne 1905. godine ponajprije pod vodstvom i idejom Emilija pl. Laszowskog i Velimir Deželića. Osnovni cilj je očuvanje hrvatske kulturne, povijesne i spomeničke baštine, te hrvatskog europskog i kršćanskog identiteta po čemu su izuzetno zapamćeni kroz desetljeća njihova rada. Sama Družba se pozvala na povijest i tradiciju srednjovjekovnog Reda zmajskih vitezova kojeg je osnovao hrvatski kralj Žigmund Luksemburški u cilju promicanja kršćanskih viteških vrijednosti i borbe protiv Osmanlija. Posebice je družba brinula o baštini iz doba hrvatskih kneževina i Kraljevstva, plemićkim lozama među kojima napose onom Frankopana i Zrinskih. Družba je postojala od svog osnutka do socijalističke Jugoslavije kada se ukida, kratko tijekom Drugog svjetskog rata prerasla je u viteški red, dok obnovom 1990. tih ponovno kao družba s isključivim ciljem očuvanja hrvatske baštine. Družba prima mnoge hrvatske uglednike, koji "zazmajenjem" kako se naziva ceremonijal primitka biraju pseudonim. Često zbog arhaičnog i viteškog sustava učlanjenja kojeg su vršili kršćanski vitezovi, mnogi stječu krivi dojam o družbi, koja svakako gaji kršćanski identitet i vitešku kulturu. Družba 23. travnja slavi kao dan svog svetca zaštitnika, sv. Jurja
Ovaj veliki svetac svakako ima velik utjecaj na hrvatsku kulturu, povijest i društvo stoga mnoga mjesta u Hrvatskoj nose ime po njemu, neka od njih su Sveti Juraj na Bregu, Sveti Juraj kraj Senja, Sveti Juraj u Trnju itd. Također mnogi naši gradovi, općine i mjesta, te crkve nose njegovo ime kao svetca zaštitnika. Stoga ovom prilikom svim navedenima, te svim obiteljima i pojedincima koji danas slave svog svetca zaštitnika, kao i svim Jurjima, Jurama, Juricama itd čestitamo:
Dan sv. Jurja, Jurijevo ili Jurjevdan!
HKRV 2021
Ukoliko želite podržati rad Hrvatskog kraljevskog vijeća, donacije možete uplatiti na:
Ime primatelja: Hrvatsko kraljevsko vijeće
IBAN: HR81 2340 0091 1110 8158 5
SWIFT: PBZGHR2X
Banka: Privredna banka Zagreb
Opis: Donacija
Comments